Priče malološinjskih noćnih duša

Danas je već ponedjeljak…Prvomajski praznici tako brzo prolaze. Sutra je zadnji dan…
Vidim da u zadnje vrijeme jako malo ljudi komentira moje postove…Ali, briga me…pišem isključivo iz čistog gušta…
Lunjam malo po ostalim blogovima likova kojih znam…čitam ih…
Ekipica je bila prošli tjedan na regrutaciji…vjerojatno bih se smijao njihovim zgodama i nezgodama…da sam bio u subotu vani s njima. Ali nisam…U subotu, kao što možete zaključiti iz prethodnog posta, nisam bio s njima vani, nego sam bio u nerezinama. Rođendan je bio lijep.
Let 3 nije još napisao novi post…A mnogobrojnost komentara govori kako mi komentatori njima pišemo blog…Neki njih smatraju legendama, najboljim muzičarima, najzanimljivijima, i blablabla…ali te se titule trebaju stalno održavati…
A, u stvari, baš me i boli kurac…Svatko radi što hoće…meni je glavno da imam svoje mišljenje…

Danas ines slavi rođendan u nerezinama. Ma bit će full zabavno...nadam se...
Htio bih upozoriti vozače da bi na relaciji između tifona i manore mogli nabasati na lutajuće izgubljene duše...u pijanom stanju ...Prepoznat ćete ih po očima koje svjetlucaju. Molio bih povećani oprez, osobito u ranojutarnjim satima, kada je još mrak. Te duše, bolje rečeno, mi...nećemo poštivati ni najosnovnije stavke zakona o sigurnosti u prometu...ako takav uopće i postoji. Nećemo nositi odjeću sa reflektirajućim oznakama...jer nije cool!!! Moguće je i da ćete vidjeti gole mladiće i gole djevojke. Samo skrenite pogled...ne sa ceste naravno. Molio bih vas da poštujete bar vi sigurnost u prometu, kad nećemo mi. Neka nam naše svjetlucave oči budu vaša vodilja za ovu nesvakidašnju prometnu situaciju...

Živjeli!!!

Da li ima ecstasyja i kokaina na lošinju….pitanje koje sam vidio u komentarima ispod posta Samo naslov za drugi put...sve o Bijelom Dugmetu kod wipeout.blog.hr. Potpuno se slažem s odgovorom autora tog bloga, a taj odgovor kaže kako je to glupo pitanje…
Zamislite, čovjek pita ako ima tih droga na lošinju…pa naravno da ih ima, ako ne, sigurno se mogu nabaviti…blizu je rijeka, pa se i tamo može ići kupiti…
Još taj čovjek pita autora gdje se može nabaviti droga, sa željom da sazna potencijalne dilere. Vjerojatno je pišući to pitanje, sam u sebi mislio kako je nešto bolji od tih ljudi. Umjesto da na drogu gleda kao na globalni problem, on se još usudi autora zajebavati ovim već navedenim pitanjima. Samim ovim pitanjima je izvršena kategorizacija…trpanje ljudi u isti koš. Autora je kategorizirao kao nekog narkomana, govoreći mu da se nekad kretao u tim krugovima. Autor je odgovorio da nije cinker…zašto?...Zato što jednostavno zna što znači droga…zna za probleme koje ona donosi, zna za taj pakao. Zna i to da se cinkanjem ne može pomoći…ljudi moraju sami uvidjeti da imaju problem. Kad priznaš sebi da imaš neki problem, tada se može krenuti na rješavanje tog problema. Želim poručiti tom komentatoru nek se stidi smatrati boljim čovjekom. Svi ljudi griješe, a njihova veličina je u tome ponovno ponavljanje grešaka nastoje spriječiti. Autor je ponudio pomoć svima sa problemima vezanim uz drogu, ali to ne znači da je pristao trpjeti ponižavanja. On se jednostavno altruistički ponio i to nam treba poslužiti za primjer. Svi bismo trebali biti altruisti.
Budući da tog autora poznajem, smatrao sam da se neće ljutiti ako napišem temu vezanu uz njegov blog. Ako sam ga kojim slučajem naljutio ili uvrijedio, ja mu se ispričavam.
Meni je najgore što postoji kategorizacija. Ljudi se trpaju u jedan isti koš. Na to ne možemo utjecati…ljudi kategoriziraju i na temelju rodbinskih veza, a mi sami ne odlučujemo u kojoj ćemo se obitelji roditi. Svi smo mi individualne jedinke. Ako netko kategorizira, to je samo dokaz koliko je primitivan. I to prokleto primitivan.

Danas jedna simpatična mala iz 4.G ima rođendan...
Dakle...Ines, sretan ti rođendan!!!

Eto, samo toliko...

Let3 ima u svojoj ponudi tri čokolade, ne bih znao kakve su kvalitete jer ih još nisam probao...
Pretpostavljam da ima udjela kozjeg i ovčjeg mlijeka budući da se nalazimo na kvarneru, a tu još uvijek uvelike prevladava ruralnost. Mlijeko se vjerojatno iz okolnih mlijekara( čitaj: seoske babe muzilice...) dovodi u rijeku gdje se prerađuje u jedinstven proizvod, zasad nepoznatih nutritivnih vrijednosti...
Jedinstven je omot tih čokolada...Taj omot je omot koji se nikada ne baca...jer košta više omot nego čokolada...
Te čokolade mogu poslužiti kao idealan poklon...u svakavim prigodama...
Recimo...čokolada Jebem te u dupe...se može pokloniti ženskim osobama izuzetnih seksualnih apetita, obožavateljicama analnog seksa ili homoseksualcima...Ta čokolada je baš univerzalna...
Zbog nje može nastati i nova riječ u našem jeziku...čokobunker...mislim da ne treba objašnjavati što je to...
Prigode bi mogle biti raznovrsne...pada mi na pamet...godišnjice braka...jebeš voljenu osobu u dupe, samo nju i nikog drugog...Neki muškarci mogu poklanjanjem te čokolade partnerici naznačiti da žele onu vrstu seksa...gayevi mogu izraziti s njome vjernost, reći nekome drugome gayu kako ga preferiraju...
Imamo i čokoladu Jebat ću te...izvrstan poklon za valentinovo...
To je čokolada koja jasno govori naše nakane, izražava naše snove...mokre..., a nadasve govori osobi kojoj je poklonjena kako ju mi želimo i kako nam se sviđa...
Ta čokolada se može pokloniti i ako nije valentinovo...kao mali, ali značajni znak pažnje...
Čokoladom Pička kao čista duša...neki muškarci mogu izraziti kako ne sumnjaju u svoje životne odabranice...imaju čistu dušu...Uz čokoladu Jebem te u dupe može biti idealan pokon za godišnjicu braka...

Ovdje su samo navedene neke od prigoda, ali ih ima mnogo, mnogo i mnogo više...
Sve navedene čokolade se mogu poklanjati iz čiste zajebancije...

Uživajte u čokoladama, ako ih budete kupili......valjda nož i vilica neće trebati...

Bio sam na blogu od let3... let3.blog.hr. To je živi šopingeraj. Bedževi po 10kn, čokolade, inspirativnog naziva kao što je Jebem te u dupe, su po 22kn, kartuline ala razglednice su po 13kn, majice na kojima se vidi na što nas podsjeća oblik istre su po 150kn. Još se prodaju albumi...naziva koji kao da su smišljeni pri ejakulaciji...
Majice bi mogle biti ipak jeftinije...jebote sigurno nemaju sve brojeve...
Let3 su otvorili blog...ali kakv će to biti blog? Vjerojatno će pisati jedanput tjedno (to sam i spomenuo u komentaru na njihovom blogu) i to će biti premalo da zadovolje gušte njihovih fanova. Smeta mi što je tamo vražja trgovina...Prokleto je iskomercijaliziran taj blog...kao da su ga otvorili samo za prodaju pizdarija...
Let3 imaju neke hitove...onak uz alkohol ti hitovi postaju prava zabava do sitnih jutarnjih sati...Njihove pjesme sadrže brdo vulgarizama...A pjesma kurcem u čelo je baš kurcem u čelo i nastala...
Zašto pišem o let3? Ma nagnao me onaj njihov prokleti refren...Pedere nabijem na kurac, a žene na kitu... jedanput sam ga čuo kad sam bio s ekipicom vani... I onog časa kad je završila pjesma, pitao sam se koja je razlika između kite i kurca, osim u pisanju i izgovaranju...
A onda mi je pala na pamet ideja...Komu se kaže da ćeš ga nabiti na kurac? Onome koga želiš odjebati, koji ti ide na živce...
Znači prijevod refrena bi glasio, dakako s rimom, ovako...Pedere odjebavam, žene jebavam...
Zanima me samo zašto razglednice koštaju po 13 kn? Pa obične razglednice su po 3 kn...otkud to povećanje od 10 kn...Znam da oni šiju kostime, ali jebote ne može se to tako...
Bilo bi lijepo da let3 dođe u naš grad...Koje bi to partijanje bilo...puno cuge i glazba...
Njihovi refreni su lako pjevni...osobito kad smo pod cugom...
Cijel lošinj mali bi bio na nogama...Iz svih naših grlenih glasića bi se orile pjesme, pomiješane sa zadahom čokolade pička kao čista duša i žuje...
Let3 izgleda kao karnevalska povorka, nose opanke, brčine im škakljaju noseve...imidž je taj koji osvaja...Može se ovdje i primijentiti, ono svima poznato, pravilo da ambalaža prodaje proizvod...
Kome ne bi upali u oči ovako istaknuti i istaknuti...ovo drugo istaknuti...tu mislim na nakurnjake koje su oni nosili...bila je to cijela štorija
A tek onaj album naziva živi kurac...Šta su time htjeli reći? Da kurac o kojem oni pjevaju uvijek živ, da nikad nije spušten, a kamoli da je odličje impotentnosti...
Oni su se na glazbeno tržište provukli zahvaljujući tome jer su bili različiti od drugih...
Čovjeku dosadi slušati estradne hitove, ako bi se to hitovima moglo nazvati...
Svi estradni hitovi, bar većina njih, govori o...o...o ljubavi. A o čemu bi drugome...
Zato je i severina uspjela otići na eurosong...Ponudila je ljudima nešto novo...ne računam seks u 11 minuta hrvatske kulture...ponudila je pjesmu koju ljudi još nisu čuli. Pjesmu o nekoj jebenoj cipeli. Ta cipela, preciznije štikla, je po niku titaniku bila velika prijetnja za golf terene...kako i ne bi bila velika prijetnja...poslušajte samo ove riječi...Zelena trava nije nikla, tamo gdje je stala moja štikla...
Kad se ljudima ponudi nešto novo, a svidi im se ...jer je to novo...oni to prihvate...
Vidjet ćemo kako se bude dalje razvijao blog Let3, kontroverznih riječkih rokera!!!!

Jučer nisam bio van... ma stajao sam ja doma i ćorio...
Ali i da sam išao van, ne znam da li bih se zabavio...ne znam...
Već nekoliko subota po glavi mi se motaju misli kako mi je više dosadilo piti...nekako više ne vidim razloga zašto bih pio.
Čak i ekipica je počela tražiti od mrvca da postane prijašnji mrvac...onaj koji voli piti...
Ne znam zašto čovjek više ne pije, vjerojatno mu je dosadilo...ko će znat... svi smo mi enigme...
Meni je općenito cuganje i sve u vezi toga dosadilo, nije mi više gušt. Moram priznati da sam s alkoholom doživio ipak neke nezaboravne trenutke. Alkohol nevjerojatno oraspoloži čovjeka i pruži mu prijatelja. Pruži čovjeku osjećaj oslonca, toplinu, zatupi loše osjećaje.
Problem je jedino što to kratko traje...drugog jutra čovjek se budi sam...nema više tog prijatelja...
Sad sam vjerojatno s ovim posljednjim rečenicama pred vama ispao alkoholičar...
Ne, nisam alkoholičar, nego samo opisujem kako sam doživio alkohol...
Dakle, da nastavimo priču...
Drugog jutra se svatko od nas budi sam i život ide dalje...Ova rečenica opisuje jedan od razloga zašto mi je alkohol dosadio...
Treba se zabaviti bez alkohola...osjetiti osjećaje, ne zatupiti ih...
Stanje alkoholizirane osobe...ono prilično happy...ne može stalno trajati jer nosi štetne posljedice za zdravlje...
Zato mi trebamo biti...ono prilično happy...bez alkohola...
Ajde, dobro...ne znači sad ova priča to da više neću piti alkohol...svakako ću ga piti, heheheh, ipak sam ja vrag
Malo sam čak i razmišljao ove dane, poslije alkohola, koji drugi porok da uzmem pod svoje okrilje. Pomislio sam na drogu...
Ali neću je nikad...ama baš nikad uzeti...Ne želim biti rob...Ima stvari koje mogu zamijeniti drogu...recimo umjetnost...i milijarde drugih stvari...evo sad sam se sjetio jedne...
zamislite...ljeto je, nalazite se na moru...upravo ste izašli iz vode, legli na, od sunca ugrijan, kamen, zatvorili oči, a sunce vas grije po obrazima svojim zrakama. Zatim ste uzeli čašu ice limunade, sišli do mora, umočili noge u njega, i slušali ste šum mora i borova istodobno ispijajući velike gutljaje ice limunade...
Koji je to gušt!!! I sad vam još treba droga...NE!
Kao sljedeći porok zamislio sam sex...
ne znam... neki kažu da stvara veliku ovisnost...ali i da je veliki užitak...
Bumo vidili...jebeš celibat...sta ce ti život, ako bar malo nisi hedonist...

Dakle, da zaključimo...Treba se iživjeti!!!! puno + što manje =

Subota je...Još jedna od onih sunčanih...Evo još jedan tjedan škole pa su prvomajski praznici...Nitko neće raditi...osim alkohola u našim žilama...
Vani vlada sparina...to me podsjeća na ljeto. Ovo ljeto će valjda biti zabavno, a poslije je faks...tko se upiše...
Uskoro je maturalna zabava pa su sve cure u razredu zaluđene kako će izgledati. Bilo je mnogo vike ni za što zbog plesa koji ćemo plesati kao razred...koliko sam skužio, neki neće plesati...
I tako pomalo prolaze dani...

Evo me ponovno!!! Uzeo sam piš pauzu od ....nekoliko dana....Zauzvrat vam donosim dramsko djelo...

Likovi: bozanić, kranjčar i ševčenko
Mjesto radnje: učionica dvije zadnje klupe kod umivaonika
Pozicija likova: u zadnjoj sjede bozanić i kranjčar, u predzadnjoj ševčenko
Vrijeme radnje: vrijeme velikog odmora

Bozanić požudno žvače marendu ko prava muškarčina, usput je zalijevajući gutljajima soka, sadržaj hrane se miješa u ustima, a na zubima mu se nalazi poneki ostaci salame...jedna opaska...to je vrlo ružan prizor...najzornije ćete ga predočiti ako zamislite jednu smrdljivu muškarčinu kako ždere...proždire hranu...
Ševčenko jede ko normalan čovjek, a kranjčar je pojeo svoje pod prijašnjim satom...glad ne zanima vrijeme...

Ševčenko: ajde, bozanić, idi s nama van ovu subotu
Bozanić...nijemo gleda
Ševčenko: Vratit ćemo se brzo, bar ću ja, imam ispit od autoškole u pon, tako da sam prije dvaneast doma
Kranjčar...gledajući potištenim i pesimističkim pogledom...
Ševčenko: Pit ću samo čistu...koka kolu...možeš i ti
Bozanić...želi nešto reći, ali mu je zapeo komad hrane u grlu pa ga mora progurati sa sokom...
Kranjčar: Pazi, bit će kurva, svi ćemo biti pijani, drogirani, klat ćemo se...
Ševčenko: A svakih 10 cm na ulici se nalaze kondomi puni sperme
Bozanić...počinje još požudnije žvakati...
Kranjčar: Opasno je to
Ševčenko: Tući ćemo se, mlatiti...sve će biti puno krvi...
Bozanić...ždere...
Ševčenko...želi još nešto reći, ali ga bozanić prekida...
Bozanić: Dosta, jedem!!!
Bozanić, kranjčar i ševčenko utihnu...bozanić i dalje ždere, a kranjčar i ševčenko su tužni jer bozanić ne želi ići van...ma boli ih kurac...

Poanta ove priče je u tome da je bozanića nagovoriti da ide van...najnemogućija nemoguća misija...

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna...

Danas ništa od posta...

Danas je zadnji dan proljetnih praznika, a sutra počinje škole…koja je ovo glupa rečenica…toliko je očita…
Sutra nije samo prvi dan poslije proljetnih praznika, nego je i prvi dan od ono malo dana koje ćemo provesti zajedno sve do maturalne zabave…a onda…kud koji, mili moji…
Kao što je rekao luka na blogu the3xit.blog.hr, on bi volio da svi mi ostanemo bar u nekoj vezi, bar preko blagdanskih čestitaka…ja sumnjam da će biti tako…na faksu ćemo upoznati nove ljude, nove likove na čije poglede na svijet nećemo biti imuni…kao što nismo bili ni u srednjoj školi…
I sami ste vidjeli…ovo govorim svima…da su na nas ti ljudi ipak nekako utjecali, stvorili smo o njima mišljenja, smijali smo se s njima, pili, grlili, davali puse, suosjećali s njima, plesali, ljutili se na njih, slali ih u kurac, spominjali im majku, voljeli ih, rekli im iskreno što mislite o nekoj stvari, rekli ima da su simpatični, vjerovali u njih, pomagali ste im, pomagali su oni vama, gledali ste se, rekli ste im da će biti nešto od njih…Ti ljudi su razred…i uskoro ga više neće biti…I ne treba biti tužno, ne treba imati tugu u očima, nego pod stopalima. Tugu treba gaziti…Treba biti sretan…zato što smo te ljude poznavali…ti ljudi su obilježili sve naše četiri godine i mi ih volimo…sigurno će nam neki jako faliti…ali sta se može…To je život!!!
Kao što je ana spomenula na svom blogu suncokret8.blog.hr, svi smo mi full različiti, ali ta nas je različitost zapravo obilježila, jer svi smo individue, svi smo posebni na svoj način…zato i jesmo posebni..zbog različitosti…
Mrvac je spomenuo na blogu ekipca.blog.hr da mu je žao rastati se, rekle su to i bukvalnice na svom blogu bukvalno.blog.hr….Ja svima njima poručujem da ne budu tužni… postoje godišnjice mature gdje ćemo se svi opet sresti…nadam se da će biti svi. Moguće je da se netko s nekim sretne na ulici… pa se nasmiješi…i to onim srednjoškolskim osmijehom…
Dakle 4.G, moramo biti sretni što smo ove četiri godine proživjeli zajedno…
Mi smo elita!!!

Ne bi bilo u redu da se ne spomene stadion bočac…ipak je to kultno okupljalište ekipice…to je mjesto na kojem smo odrastali i na kojem ćemo još odrastati…hehehehe
Taj stadion bočac ima …ima neke velike stepenice…ko za regočeve noge…ups!!!... ko za noge velog jože…kojeg mi gotovo svake subote marljivo tamanimo…To vino je najbolja okrijepa…lijepe je boje, koliko se može vidjeti na slabom svjetlu bočaca…kada popijemo velog jožu…tada se zna da je najlakše hodati tim velikim stepenicama…To vino daje veliku snagu…osobito lubini koji mu je jako privržen…šta ćete…ma svi smo tom vinu privrženi…
Budući da u gradu nema gradskog noćnog života (ili je nezanimljiv i dosadan)…nažalost…mi smo prisiljeni sami organizirati vlastiti noćni život. Netko ga organizira da bude prepun putenih čari, netko ide sa curom van…a mi ekipica najčešće boravimo na bočacu…bar donekle.. to je mjesto značajno po tome što je neugledno, izgleda kao ratno poprište, samo što nema ranjenih…nego pijanih…Ali zanimljivo je to što se tamo i najbolje zabavimo…zabavljaju nas naše priče…imitiranje viskija, lubinove i sesarove fore i pričice…Ma svi smo mi iz ekipice jedinstveni na svoj način…svi smo i dosadni i zabavni…
Danas je subota i večeras idem van…bit će zabavno…

Danas neću opet napisati post...

Bliži se kraj praznicima...jebote kako su brzo prošli... U ponedjeljak već škola...malo mi je i drago...jer su to posljednji dani koje ću provesti s razredom, ne samo ja, nego i mrvac...Pomalo smo tužni i ja i on što su to posljednji dani...ali šta ćete...
Takav je život...rastat ćemo se uskoro s razredom...kud koji, mili moji...

Danas neću napisati post...

Draga ekipico!
Sada još malo pa cemo se svi razbucati (čitaj: razjebati, izgubiti se, zaći na stranputicu....). Uskoro je kraj školske godine nama maturantima, pa će tako bondulić, odnosno isus, trčati sjemeništima sa ručnikom...obožava tuš...ma ići će on za trenera, škoda će biti konkurencija miroslavu ćiri blaževiću, mrvac će biti sportski novinar...kompić sa svima nam znanim mićom (...srićom i nesrićom...) dušanovićem, viski će biti pizdomehaničar, pardon strojomehaničar na brodu. Od ekipice nam još u trećem razredu ostaje voda, lubina, sesar, magazin. Za lubinu i sesara vjerojatno je da će poći putevima svojih očeva, prosvjetnih djelatnika...voda i magazin bi mogli biti majstori pivari, bajkeri, doktori ili štogod već... Tko će znati...daleko je to još...
Mi ostali od ekipice cemo se upisati, ako uspijemo, na fakultete pa želim sreću viskiju, mrvcu, isusu (ima je već dosta, bog mu pomaže...), škodi i, dakako, sebi!!!
Sigurno ste već do sada primijetili da nisam nista pisao o sebi na ovom postu...Pa ja još ne znam sta cu upisati...teška je to odluka!!! Samo bih htio da sa smiješkom odlazim na posao i sa smiješkom se vraćam od njega kući... svojoj zanosnoj ženi...dosta, dosta!!! Svašta me zanima, svašta me ne zanima...sviđa mi se novinarstvo...ali i pizdomehanika...ali i nuklearno atomsko protonska grafofizika...
Više neće biti onih subota...kad cemo se nalaziti...netko će u rijeku, netko u zagreb, a netko u ...pizdu materinu... šta cete...
I za kraj škodi od sveg srca želim najbolje, da uživa i dalje u životu, i budućem poslu...Sretan ti rođendan!!! Živio!!!

Jedva čekam subotu pred kraj praznika...opet ću s ekipicom van...
Jedan moj prijatelj koji ne voli ići van, ja ga zovem lošinjski biskup bozanić, a mrvac se smije...sta cete...liči na bozanića, onak...ima staložen pogled i zabetoniran je, na fotografijama izgleda kao skulptura, onak malo ugojenija i ima šumu od obrva...baš kao bozanić... ...kaže da mu je subotom glupo ići van jer ne pije, a nama je to samo cilj, pa stoga, ako ne pije ispadne budala... To me nagnalo na razmišljanje...to bi značilo da se svi mi zajedno...mi ekipica...družimo isključivo zbog alkoholnih seansi do sitnih nedjeljnih sati...da se družimo...da nas povezuje isključivo, ali baš isključivo alkohol... smatram da do nije istina. Alkohol nas je možda u početku povezao, ali mi smo ti koji smo odlučili da ćemo se i dalje družiti... Pa sjetite se.. kad smo snimali filmić bili smo trijezni... a zabavili smo se kao nikad...Meni je jako draga činjenica da kada budemo stari da cemo se još pozdravljati po ulici (...nadam se da ce biti tako...), s osmijehom na licu i s tugom u srcu zasto ne možemo povratiti stare dane...nadam se da cemo se sjećati svih naših lijepih i... bit ce i tužnih trenutaka... da cemo se sjećati onih dana...onih subota koje smo proveli zajedno...
A onome svome prijatelju poručujem da alkohol uopće nije važan...važno je dobro društvo...i ne mora piti alkohol... može i vodu...jer ekipica ne bi bila ekipica da ne prihvaća različitost...
Živjela ekipica!!!

I danas je lijep i sunčan dan...

Danas je lijep i sunčan dan...

Žene i nogomet, Part. I se nalazi na ekipca.blog.hr... Evo nekih misterija koje treba istražiti...Neke žene igraju nogomet...čuli smo za njih, ali gdje se dovraga nalaze na ovoj kugli zemaljskoj, jel ih pozna netko od nas muškaraca, od nas ekipice...mislim da ne!!! Kakve su takve žene po svom karakteru, jesu li ratoborne i tjeraju muškarce da kuhaju za njih (ajme nama...help...help...), kakve su po pitanju osobne higijene, jel se peru ( ma peru se, inače ne bi bile žene... ), da li se subotom vraćaju kući pod utjecajem boga piva (...ma tkogod on bio...), da li plaču na terenu...plač tipa onog... pukao mi je nokat ili sprljao mi se dres ili ona glupača je bila bezobrazna prema meni,šmrc,šmrc.......Ili je to plač kakav imaju muškarci, zbog najvažnije sporedne stvari...
Zašto se žene uvijek ispriječe muškarcu kada počne tekma? Možda zato što ne žele biti druga najvažnija sporedna stvar na svijetu... one žele biti prva... glavna stvar na svijetu... Žene su poznate po tome što dobiju uvijek sve što žele...a ovu privilegiju još nisu dobile ...Treba se pitati što je ženama važno... probajte im sjesti na jaknu ili haljinu ili im promrsiti kosu u neočekivanom trenutku...bombardirat će vas prijekim pogledima, psovkama koje su čule od nas muškaraca, a ako ste nešto od navedenog napravili u nekom kafiću...očekujte da sve oči budu uprte u vas. Žene znaju biti izuzetno glasne...ne galamimo samo mi muškarci, nek se zna!!! Poznata ženska izreka je: Svi su muškarci svinje!...promatrana sa aspekta sexa, značilo bi da smo mi muškarci nezasitne seksualne životinje... ali bome su i one...zapitajte se samo...kako je nastala kozmetika za muškarce i zbog koga( i zašto...to je vrlo važno)... otkuda kompleks malog penisa...zbog koga su nastale teretane...Svim tim pitanjima odgovor glasi isto, a taj je : žene!!!
Ali ipak moramo nešto priznati... da nema žena... ne bi bilo ni svijeta...tko bi rađao... Možemo li zaključiti da je žena prapočelo svega svijeta? ...Da nema žena...ne bi bilo nekih problema , ali ne bi bilo ni užitka koje pruža druženje s njima...sex...

Sinoć sam bio malo sa razredom vani... a šta ćete... doma sjediti nema smisla. Brzo sam se vratio doma... dosadilo mi je...Samo kad se sjetim kako će proljetni praznici brzo proći....jebiga...Zato ih treba dobro iskoristiti...

Sutra počinju proljetni praznici… brzo će to proći… u hipu… Takvi su svaki praznici… lijepih trenutaka ima onda kada završavaju, većinom je tako… Sada ce doci vrijeme blagdana… ostalom svijetu… dok je nama ekipici svaka subota blagdan…hehehe

Evo, bas sam razmišljao kako bi bilo lijepo kad bi nam se dogodilo jos onakvih subota... Onakvih subota kad smo snimali filmić... kako se sesar istezao, a lubina o svemu progovoriti nije ustezao... i ono kad se lubina ko fol pogodio bocom u oko ... kako smo se smijali... Čak je i bilder, taj čovjek stijena, pred kojim su rambo i terminator samo najništavnije pičkice... padao od smijeha s nogu... i ono kad smo snimali reklame ...čuvajte naš okoliš, čuvajte naš okoliš...
A mrvac je bio voditelj koji pije sok od borovnice (moš mislit...)...a poslije je sesar ko fol pobijedio u natjecanju u gađanju obruča bocom...taj sport trenira 17 (riječima sedamnaest) puta tjedno, a lubina jednom (....ako se dobro sjećam..) tjedno, ali kvalitetno...Kako je bila mrak ta subota! Jedna od najboljih do sada...(napominjem da nismo imali ni kapi cuge u sebi, ajde dobro... jako smo malo popili... ali nije nam alkohol napravio štimung, napravilo je dobro društvo... ekipica!!! ...poslije smo u skoli gledali filmić... škoda i bilder snimatelji, montažeri, režiseri...štogod hoćete.... i opet nam je ta subota izmamila osmijehe na lica...Zato, ostajte mi zdravo...ekipica, nadajmo se da ce biti još takvih subota...

Pokupio sam malo dojmova po razredu, kazu da im je rođendan bio dobar...
A ona ženska sa votkom i limunima mi je rekla da se svega sjeća, kad sam ju pitao...
(Pročitati prethodni post, molim lijepo...)

Eto, samo toliko!

Tek u intervalu od 19 do 20 sati sjetio sam se kako ću ja uspjeti proslaviti rođendan bez ekipice s kojom sam tolike subote dijelio mišljenja, s kojom sam se zabavljao, s kojom sam se smijao i ....sad bi trebalo reći plakao, ali plakao nikad nisam s ekipicom. Rekao mi je mrvac da ih boli srce sto ih nisam zvao (on uvijek malo sere, ali ok...), pa sam ih zvao, malo prekasno, ali jebiga... Ja sam takav čovjek, smotan i neorganiziran... I došli su, dosta kasno, ali ipak sam bio so happy (...cause today I ve found my friends...). Nisu mi ništa prigovorili, jer ipak su oni ekipica!!!!
Rođendan nikako da započne. Darko mi je pomogao donijeti cugu na naš najbolji stadion u gradu..., a mrvac ju je poslagao, dok sam ja otišao u grad po škvadru (razred, bolje rečeno ostaci razreda). Očekivao sam da ce ih biti više, ali nema veze...Nakon pola sata (zene se uvijek mora čekati, pravilo od pamtivijeka...) otišli smo na stadion i tamo se počeli okrijepljivati .Pričali smo o životnim istinama i o još koječemu, bilo je mnogo.Jos su nam se pridružili kao pasivni promatrači mrvčev brat dragan i neki matija i još nekako pisac morbidne poezije .Dragan je završio dva fakulteta: šumarski i pčelarski. Studirao je stručne studije i to ovako: spavao je u hladovini drveta(... ne mogu se sjetiti kako mi je ovo točno rekao ) i zujao po gradu. Hi, koja je to spika za upoznavanje.... Razgovarali smo o obrnutoj percepciji... u alkoholičara naravno...Rođendan je valjda bio dobar, vidjet cu sta ce mi reći razred. Mislio sam da ce ostati cuge, pa cu potrčati do doma i odnijeti je. Već sam stavio dosta toga u vrećice, jer ljudi su ipak dosta popili, a meni se neda vući ih... kad ono! Nemoj spremati, hoćemo još!!!! Jebote, to je... alkoholizam na djelu!!! Ostala je još pola votke koju je luka prisvojio, a ja sam mu je prethodno napunio sa juiceom. I on je s time hodao i pio...i hodao i pio... Votka je ostala od onog ženskog čeljadeta ( pročitati prethodni post, molim lijepo...), koje je u vrećici od apoteke donijelo kilograme i kilograme limuna, da mi je poslije bilo žao sto nisam donio vode, pa da se svi počastimo s limunadom...
S tim ženskim čeljadetom, ajde da skratimo, sa ženskom sam pričao o životnim istinama, priznao sam joj sta mislim o nekim stvarima, ali sumnjam da se ona toga sjeća. Bila je very(...kao i svi...). Zaključili smo da su pijani ljudi uvijek najiskreniji...
Poslije smo išli do grada, neki su prethodno nestali, netragom kao u filmu vještice iz blaira..., ja sam isto malo preletio gradskim ulicama, pa sam se polako vratio doma... sam i razmišljajući o rođendanu...