petak, 24.08.2007.

Kako je to počelo?

Jeste li se ikada zapitali koliko vremena u našem životu provedemo čitajući različita novinska izdanja, knjige, sudska rješenja, sadržaje internetskih stranica...? Koliko smo samo sati, dana i mjeseci potrošili na pisanje pisama i dopisa? Čini nam se kao da smo jednostavno »osuđeni« na čitanje i pisanje, želimo li biti dio današnjeg društva – želimo li naučiti i saznati nešto zanimljivo i novo. Čak je i za najobičniju zabavu i igru potrebno poznavati abecedu. No znamo li kako je sve to počelo?

Danas se obično govori kako je pismo otkriveno oko 3500 godine prije Krista. Za tako velik izum – razvitak i usavršavanje pisma – bilo je potrebno mnogo vremena pa nas povijest nastanka pisma vraća desetljećima unatrag. Osvrčući se na nastanak pisma, dr. Marko Sapunar u »Općoj povijesti novinarstva« spominje tri tzv. trodimenzionalna pisma staroslavenski raboš, njemačke rune te uzlovno pismo Inka i Asteka koja se javljaju prije 60-ak tisuća godina. To su bili prvi »nosači memorije« u kamenu, drvu ili konopu čime su se ostavljali tragovi o najvažnijim događajima, ugovorima, povijesnim datumima i sl. S vremenom je otkriveno i dvodimenzionalno pismo: piktogram i slikovno pismo iz kojih se razvijaju još savršeniji sustavi hijeroglifa te klinasto pismo. Tim su se znakovima bilježili jednostavni pojmovi koji su služili za međusobnu komunikaciju.

Dugoročno usavršavanje dovelo je do pojave, nama poznatog, jednodimenzionalnog pisma koje je, kako kaže Sapunar, »doseglo razinu identifikacije između glasa i slova«. Taj je izum omogućio veliki razvoj: opisivanje zgoda iz života naroda, prenošenje pravnih zapisa, objavljivanje različite literature ...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.