petak, 24.08.2007.

Kako je to počelo?

Jeste li se ikada zapitali koliko vremena u našem životu provedemo čitajući različita novinska izdanja, knjige, sudska rješenja, sadržaje internetskih stranica...? Koliko smo samo sati, dana i mjeseci potrošili na pisanje pisama i dopisa? Čini nam se kao da smo jednostavno »osuđeni« na čitanje i pisanje, želimo li biti dio današnjeg društva – želimo li naučiti i saznati nešto zanimljivo i novo. Čak je i za najobičniju zabavu i igru potrebno poznavati abecedu. No znamo li kako je sve to počelo?

Danas se obično govori kako je pismo otkriveno oko 3500 godine prije Krista. Za tako velik izum – razvitak i usavršavanje pisma – bilo je potrebno mnogo vremena pa nas povijest nastanka pisma vraća desetljećima unatrag. Osvrčući se na nastanak pisma, dr. Marko Sapunar u »Općoj povijesti novinarstva« spominje tri tzv. trodimenzionalna pisma staroslavenski raboš, njemačke rune te uzlovno pismo Inka i Asteka koja se javljaju prije 60-ak tisuća godina. To su bili prvi »nosači memorije« u kamenu, drvu ili konopu čime su se ostavljali tragovi o najvažnijim događajima, ugovorima, povijesnim datumima i sl. S vremenom je otkriveno i dvodimenzionalno pismo: piktogram i slikovno pismo iz kojih se razvijaju još savršeniji sustavi hijeroglifa te klinasto pismo. Tim su se znakovima bilježili jednostavni pojmovi koji su služili za međusobnu komunikaciju.

Dugoročno usavršavanje dovelo je do pojave, nama poznatog, jednodimenzionalnog pisma koje je, kako kaže Sapunar, »doseglo razinu identifikacije između glasa i slova«. Taj je izum omogućio veliki razvoj: opisivanje zgoda iz života naroda, prenošenje pravnih zapisa, objavljivanje različite literature ...

utorak, 07.08.2007.

Nadogradimo temelje tradicije

Stariji stanovnici naših gradova i sela svojim izjavama kako na mladima svijet ostaje često pred nas stavljaju tešku i zahtjevnu zadaću. Prišiva nam se etiketa nositelja novih ideja, od nas se očekuje da svojom svježinom pridamo drukčiji okus svakidašnjici, a upornošću i entuzijastičnom željom mijenjamo svijet. U tim našim nastojanjima, u nekim segmentima, zaboravljamo na prošlost te mislimo kako svijet počinje od nas samih; zaboravljamo na životne spoznaje i vjerovanja predaka, tradiciju i ulogu Crkve i kulture u hrvatskom narodu ...

Takvom razmišljanju mnogo doprinose i mediji koji, u nedostatku zanimljivih priča, proizvode »paranormalnu« sliku stvarnosti prikazujući i nametajući javno mnijenje manjine vezano uz pitanja kršćanskih vrijednosti koje je nemoguće prepoznati u razgovoru i susretu s ljudima.

Stoga je pred nama veliki zadatak: osvještavanje i očuvanje tradicije i njenih vrijednosti te nadogradnja čvrsto sazidanih temelja. Izjašnjavajući se za pozitivne, općeljudske vrednote mnogo nas se puta proglašava nazadnim, konzervativnim i tradicionalnim. No unatoč brojnim osuđivanjima i predbacivanjima, ne smijemo posustati »širiti« istinu koja je uvijek suvremena i aktualna, budući da se zalaže za čovjeka i njegovo dobro.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.