24.05.2006. 12:56
Kako prepoznati prve znake starenja?!
radni naslov: "Sve o mojoj majci"
Svi mi imamo rođake, bliske ili manje bliske rodovnom stablu. Nekima od njih ličimo fizički, nekima karakterno.
Nekima nikako.
Na neke od njih smo ponosni. A neke od njih bi najradije sakrili ispod kreveta.
Kad smo bili mali, željeli smo biti poput nekog od njih kad odrastemo.
Kad smo odrasli, shvatili smo da nam se želja ostvaruje.
I grozimo se toga.
Ja se grozim toga.
Noćna mora svakog muškarca je navodno da mu se žena pretvori u svoju majku.
Noćna mora, ali jedna od one vrste koja se redovno ostvaruje.
Činjenica jest da je vlastite mane mnogo lakše uočiti na drugome. Zato se i naježimo od tih podudarnosti.
Uzmimo za primjer moju sliku budućnosti. Moja majka. Ona je divna žena u svakom pogledu. Lijepa i dostojanstvena usprkos godinama. Velikodušna. Simpatična i otvorena. Nimalo tašta.
Baš kao i ja. (vidite li uzorak?)
Trošimo istu vrstu kozmetike. Jer ona želi biti u trendu.
Baš kao i ja.
Obavezno usklađuje boje sa aktualnim bojama određene sezone.
Pa me zove da provjeri jesam li i ja usklađena.
S njom.
To joj je izuzetno važno.
Iako živimo preko 300 km jedna od druge. I vidimo se jednom godišnje.
Kao što rekoh, vrlo je moderna. U svemu.
U kuhinji.
Traži da joj ustupim svoje recepte. Zna koja je hrana in a koja out. Zna sve o makrobiotici, klicama, organski uzgojenoj i GMO hrani. Iako baš ne shvaća sitne finese i razlike između jedne i druge...
Ona kuha u woku. Koristi sojine umake, indijske začine i sama mrvi ružmarin i metvicu u mužaru.
Za salate koristi preljeve.
Pa me zove da se konzultira o tome koji preljev je bolji za koju salatu...
Kultura. Ona zna koja je knjiga najnoviji hit. Zna koji film sada igra u kinima. I zna što kritičari misle o njemu.
Ali ga neće ići pogledati. Jer je to baš i ne zanima. A nije ni bila u kinu 20 godina.
Svejedno zna sve o Bienalleu, Zlatnom medvjedu i Cannesu.
Mada ne zna gdje je koji. Zna i da je George Clooney dobio Oscara. Jer on je moj najdraži glumac.
I njen je.
Uporno tvrdi da nosimo isti konfekcijski broj. Iako joj je svaka majca koju posudi od mene pretijesna.
To je zbog modela. Koji joj se jako dopada.
Pa će kupit sebi jednu, u većem broju.
Istoj boji.
I njoj je ta najdraža...
Mojim dečkom je oduševljena. Obožava ga. Kaže, da mi je ona birala, ne bi mogla bolje odabrati. Dapače, odabrala bi upravo njega.
Liči malo na njenog drugog muža. (ne znam u kojoj dioptriji?!)
Obožava i moju svekrvu. Jako je podsjeća na njenu majku.
Nema veze što su njih dvije skoro isto godište.. ona se iovako više osjeća kao moja sestra nego majka...
Mada... ni ja ni moja sestra je ne zovemo mama. Nda, to je... malograđanski..
Majka. Zvuči otmjenije. Nema veze što je odrasla na selu. Tamo ni i dan danas ne kažu mama.
Kažu matera!
A ni selo nije što je nekad bilo. Sad je imanje. Još koja godina i bit će ladanje izvan grada..
Nismo si bliske kao majka i kći. Nikad nas nije htjela opterećivati takvim odnosom.
Mi smo prijateljice. Tri prijateljice... Živimo u tri različita grada, na tri strane svijeta.
Ona je dražesno ekscendrična. Smatra da to nije mana.
Nego viktorijanska crta.
Pomalo je zbunjena. Ali to je simpatično. Ponekad izgubljena. To je šarmantno.
Rado kupuje nepraktične poklone. Parfeme. Jer uporno tvrdi da imamo isti ukus.
A svi njeni parfemi završe kao osvježivači za kupaonicu..
Marame. Iako ja tvrdim da ih nikad ne nosim.
Ali trebala bih, osvježili bi mi lice.
Baš kao i njoj
Loše podnosi kritiku. Ali uvijek tvrdi da joj mogu reći baš sve.
Kad sam bila mala curica, moja mama mi je bila najljepša i najpametnija na svijetu. I strašno sam željela biti poput nje. Obuti njene štikle, staviti njen parfem i ruž.
Danas, dvadeset godina kasnije, moja majka želi biti poput mene.
Ako to nije dokaz da starim, ne znam šta je?!
12 Komentara | Print | # | ^
