Razmisljanja o hrvatskoj znanosti
Jedna od dobrih stvari kojima smo izlozeni ovdje na UCSBu su razni seminari, govori i radionice. Tako covjek sazna i cuje puno informacija i ideja sto onda naravno vodi na razmisljanje (nadam se).
Danasnji seminar drzao je William Schowalter, savjetnik predsjednika Nacionalnog sveucilista u Singapuru. Gospodin Schowalter je stariji, ugladjeni gospodin koji se puno smijesi i za kojeg se cini da je prijatelj svima koji su sjedili u predavaoni. Po zanimanju je kemijski inzinjer no dugo je godina vodio College of Engineering na University of Illinois - Urbana-Champaign. Nakon toga presao je na sadasnje mjesto savjetnika koje obavlja 4 mjeseca godisnje. No nije u stvari vazno tko je on i kako izgleda, puno je vaznije ono o cemu je pricao.
A pricao je o trenutnom i buducem polozaju azijskih tigrova u odnosu na Ameriku i to u akademskom smislu. Ne mislim ovdje prenijeti sve sto je rekao, iz tuznog razloga sto nisam zapisivao (dosao seljo na predavanje bez papira), no mozda prenesem sukus (srz, esenciju ;) ) uz nadu - dobar glas daleko se cuje.
Sam govor bio je na temu suceljavanja americkih sveucilista sa stvarnoscu - azijski tigrovi intenzivno rade na tome da udju u elitu svjetskih visokoskolskih i istrazivackih institucija. Put im nije gladak i ne rjesava se sve samo upumpavanjem ogromnih kolicina novaca, iako to uvelike pomaze.
Postoje naravno neke okolnosti u azijskim tigrovima koje Hrvatska jednostavno nema, i za cije dobivanje bi ili trebala bozanska intervencija ili puno siri akcijski plan. Takve okolnosti su primjerice velika populacija (ako Kina od 1% svojih talentiranih osoba ucini znanstvenike i sveucilisne profesore, to je i dalje ogroman broj) ili prisutnost hi-tech industrije (koju Hrvatska nema, a mislim da trenutno nema ni uvjete da je privuce). No postoje neke promjene koje je moguce uvesti uz nesto volje i odlucnosti.
U sjecanju mi je ostalo kako je g. Schowalter istaknuo jezicnu barijeru kao veliki problem Kine u jos brzem napretku. Naravno, nitko ne ocekuje da nacija promijeni sluzbeni jezik kako bi napredovala u znanosti, no za poboljsanje pokretnosti studenata i nastavnog osoblja potrebno je usvojiti engleski kao dio svakodnevice na sveucilistu. U tom slucaju povecala bi se "primamljivost" domaceg sveucilista stranim studentima i istrazivacima, a ujedno olaksalo usavrsavanje studenata i istrazivaca na stranim sveucilistima. Koliko znam, Ekonomski Fakultet u ZG je pozitivan primjer u tom smjeru koji bi trebali slijediti i ostali fakulteti, pogotovo tehnicki.
Prijetnju americkom modelu brain-gaina (ciji sam i ja korisnik ili zrtva, kako vam drago) predstavljaju veliki napori azijskih tigrova da privuku svoje znanstvenike natrag u domovinu. Naveden je primjer Kine koja je privukla celnog covjeka sa Zavoda za elektrotehniku (Dept of Electrical Engineering) sveucilista Princeton. To definitivno nije mala stvar i ne moze to svatko, no iz moje perspektive, Hrvatska cini jako malo kako bi privukla svoje znanstvenike, a jos manje kako bi postojece zadrzala. Sumnjam da je stvar samo u placi posto bi malo tko postao znanstvenik da mu je novac bio visoko na ljestvici prioriteta.
Ono sto sam ja primijetio da mi se ovdje najvise dopada, kao aspirirajucem znanstveniku, je kolicina interakcije sa susjednim institucijama. Tjedno se odrze barem 2-3 predavanja koja su u nekom dodiru s mojim zavodom. Znanost o materijalima, matematika, elektrotehnika, strojarstvo - svaki tjedan netko novi dolazi i govori. Ne mislim da je tu kolicinu moguce kopirati npr na FERu, ali treba pokusati. Vjerujem da ljudi sa drugih fakulteta imaju sto za prezentirati na FERu, da ne spominjemo ostala sveucilista u HR i susjednim zemljama - Italiji, Sloveniji, Madjarskoj, Srbiji, Austriji, BiH. Pa nije valjda da tamo nitko nista ne radi... zato mislim da bi sveucilista, ali pogotovo fakulteti (jer oni znace u HR puno vise nego zavodi ovdje) trebali da prostite dignuti dupe i pozvati ljude, smjestiti ih negdje, mozda im cak i platiti put i gledati na to kao investiciju, a ne kao placanje odmora nekome.
Ima toga jos sto bi kod nase trebalo bolje - koncentrirati novac tamo gdje postoji potencijal da budemo konkurentni, uciniti mehanizme za suradnju (programe razmjene, stipendije, usavrsavanja na stranim institucijama, ...) necim svakodnevnim, a ne tretirati ih kao iznimke koje su pale s neba. Postoje neke indikacije da se stvar krece nabolje - diskusije na Connect portalu, veliki sastanci poput 2. Kongresa znanstvenika, MedILS, povratak dr. Frane Barbira... Vjerujem da postoji jos primjera, ali treba puno bolje i puno brze. Po mogucnosti na vrijeme da se i ja odlucim vratiti u neko dogledno vrijeme ;)
|
