Amerika nije samo rad i znoj...

"Uuuu, al taj Marko pametno pise, da bar ja mogu tako pametno i puno sr^H^Hpisati!"

Da, i ti mozes imati glavu punu stvari koje zauzimaju prostor necem konstruktivnijem! U prvom nastavku (hoce li svijet ikad ugledati drugi) donosim pregled stranica koje smanjuju SNR u mojoj glavi. Pa da vidimo, sto to ja citam, a da nije (samo) blog. Necu ici nekim posebnim redoslijedom.

Prvo i osnovno: reddit. Za one koji ne znaju, reddit je stranica koja donosi linkove na brdo stvari na iternetu. Izuzetno je uspjesna u pretvaranju radnog vremena u dan ulupan uludo. Probajte, pozalit cete!

Drugo: index.hr i monitor.hr. U principu sluze popunjavanju rupa koje reddit ostavlja posto na redditu i nisu zastupljeni dogadjaji u Hrvatskoj. Ali eto, da ne bi slusajno izgubio kontakt s prijelomnim dogadjajim u domaji, ne mogu se odlijepiti od indexa i monitora.

U kategoriji "ozbiljno", podkategoriji "znanost" donosim vec spomenuti Connect. Connect okuplja nezanemariv broj jezicavih ljudi koji se znanoscu bave iz raznih perspektiva: aktivne znanstvenike, znanstvene menadzere (npr u ministarstvu, institutima), znanstvene novinare, studente i naravno, kibicere znanosti - kako one koji zele priznati da to jesu i one koji to ne zele priznati (ni sebi ni drugima). Na Connectu se raspravi gotovo svaki dogadjajcic koji se tice znanosti u Hrvata, cesto se moze naci link (poveznica???) na novinske clanke, ali cuti i koja pikantnost iz znanstvene i neznanstvene proslosti prominentnih figura koje pune znanstvene rubrike (ovo zvuci ko da imamo znanstvene tabloide).

U kategoriji "ozbiljno", podkategoriji "neznanost" pojavio se novi igrac na mojem bookmark terenu: Booksa! Pdaaa, oni koji me znaju imalo bolje znaju da sam oduvijek navijao za Booksu i na iternetu i offline. Zato me jako razveselilo kako su booksine aktivistice i aktivisti ozbiljno pristupili svojoj web stranici tako da gotovo svakodnevno imam za procitati poneki intervju, saznati nesto o novim knjigama koje ne stignam procitati i vidjeti tko je zakasnio na promociju knjige u Booksi. Java Jones je Java Jones, no nema Bookse do Bookse!

Posto ipak citam odredjenu kolicinu blogova, navest cu ovdje one koje pratim, a da nisu ovako, standardni. Radi se o blogovima koji se ticu znanosti:
- Cosmic Variance, blog kojeg pise grupa (astro)fizicara. Uglavnom se tice problema rada u akademiji, a manje se bave fizikom. Znaju imati jako kvalitetne postove.
- ScienceBlogs - portal na kojem je okupljeno (u trenutku pisanja) 63 blogera koji su zapazeni i pozvani da pisu za taj portal. Hranim se njihovim "Physical Science" i "Academia" feedovima.
- Ars Mathematica je bas geek matematicar. Neke stvari su mu malo pretehnicke za mene (zapravo vecina), ali treba to tako, da se ne opustim :)

Za sam kraj: PhD Comics forum, interno poznatiji kao Phorum. Krenuo je kao forum PhD Comics stripa, a izrastao je u okupljaliste raznih PhD, MS i undergrad studenata koji sam zele istresti dusu u vezi necega sto ih muci ili jednostavno lupit neku glupost. Phorum ima svoj sleng u kojem se intenzivno koriste zivotinje (badgers, turtles, hippos, itd).

Posebno mjesto u zgubidanjenju zauzimaju stripovi i blogovi, no o njima neki drugi put. Mozda.

Razmisljanja o hrvatskoj znanosti

Jedna od dobrih stvari kojima smo izlozeni ovdje na UCSBu su razni seminari, govori i radionice. Tako covjek sazna i cuje puno informacija i ideja sto onda naravno vodi na razmisljanje (nadam se).

Danasnji seminar drzao je William Schowalter, savjetnik predsjednika Nacionalnog sveucilista u Singapuru. Gospodin Schowalter je stariji, ugladjeni gospodin koji se puno smijesi i za kojeg se cini da je prijatelj svima koji su sjedili u predavaoni. Po zanimanju je kemijski inzinjer no dugo je godina vodio College of Engineering na University of Illinois - Urbana-Champaign. Nakon toga presao je na sadasnje mjesto savjetnika koje obavlja 4 mjeseca godisnje. No nije u stvari vazno tko je on i kako izgleda, puno je vaznije ono o cemu je pricao.

A pricao je o trenutnom i buducem polozaju azijskih tigrova u odnosu na Ameriku i to u akademskom smislu. Ne mislim ovdje prenijeti sve sto je rekao, iz tuznog razloga sto nisam zapisivao (dosao seljo na predavanje bez papira), no mozda prenesem sukus (srz, esenciju ;) ) uz nadu - dobar glas daleko se cuje.

Sam govor bio je na temu suceljavanja americkih sveucilista sa stvarnoscu - azijski tigrovi intenzivno rade na tome da udju u elitu svjetskih visokoskolskih i istrazivackih institucija. Put im nije gladak i ne rjesava se sve samo upumpavanjem ogromnih kolicina novaca, iako to uvelike pomaze.

Postoje naravno neke okolnosti u azijskim tigrovima koje Hrvatska jednostavno nema, i za cije dobivanje bi ili trebala bozanska intervencija ili puno siri akcijski plan. Takve okolnosti su primjerice velika populacija (ako Kina od 1% svojih talentiranih osoba ucini znanstvenike i sveucilisne profesore, to je i dalje ogroman broj) ili prisutnost hi-tech industrije (koju Hrvatska nema, a mislim da trenutno nema ni uvjete da je privuce). No postoje neke promjene koje je moguce uvesti uz nesto volje i odlucnosti.

U sjecanju mi je ostalo kako je g. Schowalter istaknuo jezicnu barijeru kao veliki problem Kine u jos brzem napretku. Naravno, nitko ne ocekuje da nacija promijeni sluzbeni jezik kako bi napredovala u znanosti, no za poboljsanje pokretnosti studenata i nastavnog osoblja potrebno je usvojiti engleski kao dio svakodnevice na sveucilistu. U tom slucaju povecala bi se "primamljivost" domaceg sveucilista stranim studentima i istrazivacima, a ujedno olaksalo usavrsavanje studenata i istrazivaca na stranim sveucilistima. Koliko znam, Ekonomski Fakultet u ZG je pozitivan primjer u tom smjeru koji bi trebali slijediti i ostali fakulteti, pogotovo tehnicki.

Prijetnju americkom modelu brain-gaina (ciji sam i ja korisnik ili zrtva, kako vam drago) predstavljaju veliki napori azijskih tigrova da privuku svoje znanstvenike natrag u domovinu. Naveden je primjer Kine koja je privukla celnog covjeka sa Zavoda za elektrotehniku (Dept of Electrical Engineering) sveucilista Princeton. To definitivno nije mala stvar i ne moze to svatko, no iz moje perspektive, Hrvatska cini jako malo kako bi privukla svoje znanstvenike, a jos manje kako bi postojece zadrzala. Sumnjam da je stvar samo u placi posto bi malo tko postao znanstvenik da mu je novac bio visoko na ljestvici prioriteta.

Ono sto sam ja primijetio da mi se ovdje najvise dopada, kao aspirirajucem znanstveniku, je kolicina interakcije sa susjednim institucijama. Tjedno se odrze barem 2-3 predavanja koja su u nekom dodiru s mojim zavodom. Znanost o materijalima, matematika, elektrotehnika, strojarstvo - svaki tjedan netko novi dolazi i govori. Ne mislim da je tu kolicinu moguce kopirati npr na FERu, ali treba pokusati. Vjerujem da ljudi sa drugih fakulteta imaju sto za prezentirati na FERu, da ne spominjemo ostala sveucilista u HR i susjednim zemljama - Italiji, Sloveniji, Madjarskoj, Srbiji, Austriji, BiH. Pa nije valjda da tamo nitko nista ne radi... zato mislim da bi sveucilista, ali pogotovo fakulteti (jer oni znace u HR puno vise nego zavodi ovdje) trebali da prostite dignuti dupe i pozvati ljude, smjestiti ih negdje, mozda im cak i platiti put i gledati na to kao investiciju, a ne kao placanje odmora nekome.

Ima toga jos sto bi kod nase trebalo bolje - koncentrirati novac tamo gdje postoji potencijal da budemo konkurentni, uciniti mehanizme za suradnju (programe razmjene, stipendije, usavrsavanja na stranim institucijama, ...) necim svakodnevnim, a ne tretirati ih kao iznimke koje su pale s neba. Postoje neke indikacije da se stvar krece nabolje - diskusije na Connect portalu, veliki sastanci poput 2. Kongresa znanstvenika, MedILS, povratak dr. Frane Barbira... Vjerujem da postoji jos primjera, ali treba puno bolje i puno brze. Po mogucnosti na vrijeme da se i ja odlucim vratiti u neko dogledno vrijeme ;)

Isla Vista baby

Covjek se zazeli kuce. Kafica u kojem kavu serviraju u keramickim salicama, ne pitaju za velicinu iste nego postoji "kava" i to je to. Muzike koja nije sterilno preslusavanje Norah Jones i slicnih melodijica (Starbucks), pritiska da se naruci na sanku, popije i ode.

Trenutno sam u Java Jones, kaficu u Isla Visti, u kojeg zalaze buduci inzenjeri, crtaci, filozofi, par tipova s Downovim sindromom (ne, nije metafora), par propalica, djevojke obucene u smedje suknje i kosom svezanom u pundze, tipovi s beretkama, cure bez grunjaka u pamucnim majicama i trenirkama, pijani freshmeni i, eto, ocito asistenti. Za one upucene, Java Jones je nesto izmedju Starbucksa (ipak je to lanac), KSETa/KSFFa (ima taj neki stimung), Bookse (masa ljudi cita knjige i pusi obucena u dzempere) i Central Perka (ne znam zasto, al nekako me podsjeca na Friends). Ovo je jedno od rijetkih mjesta ovdje u kojima se mogu potpuno opustiti, da imam osjecaj da mi se uopce ne ide kuci i da me stvarno zaboli hocu li recimo stici na iduci autobus. Doc ce drugi.

Proslih par tjedana/mjeseci bilo je svega. Razocaranosti, umora, ocaja, nesto sitno srece, nostalgije, ali na kraju svega - iscrpljenost. Vjerojatno sam svakom s kim sam pricao zadnjih tjedan dana naglasio kako mi se ide kuci i kako mi je pun kufer. Po prvi put u zadnjih par tjedana sam stvarno opusten iako ujutro imam telekonferenciju, istrazivanje je udarilo u zid, a u neke ljude ovdje sam se razocarao. No necemo po ruznim stvarima, ajmo po dobrima.

Isla Vista, kao sto vjerni pratioci ovog bloga znaju, je studentsko naselje pored UCSB kampusa. Isla Vista je vise puta bila zariste nemira i nereda i uglavnom je ispunjena studentima, meksickim radnicima na crno i mjestima na kojima se moze pojest, popit, kupit osnovne potrepstine i popit kavu. Isla Vistu nitko bas ne zeli pod svoje, sluzbeno ne potpada ni pod Santa Barbaru ni pod Goletu nego je, formalno, komad zemlje s kucama na njemu za kojeg je zaduzen Okrug Santa Barbara.

Nekad se cini da hipi revolucija nikad nije do kraja otjerana iz Isla Viste. Cim se udje u nju, pogotovo u njen centralni dio, osjeti se neka opustenost, "zaboli me" mentalitet, kupuje se kava/piva i jednostavno malo odmara od ucionica i laboratorija na kampusu. Hrpa bendova zivi u Isla Visti i gotovo svaku vecer se moze poslusati neki demo bend kako svira u garazi, dvoristu kuce ili u parku. Tulumi u Isla Visti, pogotovo onaj za Noc Vjestica o kojemu sam i ja pisao, poznati su nadaleko. A kad nema tuluma sva se sila ljudi sjati u spomenuti Java Jones, Sam's To Go, Freebirds, Silvergreens, Pita Pit, Woodstocks ili koju god inkarnaciju odmora i besposlicarenja.

Bas dobro dodje tako malo nekad odmorit, popit kavu, kupit sendvic i lansirat odjeb radu, makar na jednu kratku vecer.