BLACKER THAN BLACKER THAN BLACKER THAN DARKNESS
26.10.2006., četvrtak
.......to find Transcendence
|
Mili moji prijatelji... Sigurno ste uočili moje višetjedno izbivanje, te se zapitali – ta gdje je to opet nestala naša muza i idol, ˘eDeNBeAST˘eD, nije moguće da je opet pala u depresiju, nije se valjda po tko zna koji put povukla u svoju sobu crno ofarbanih zidova, ne može biti da tamo ponovno urezuje sotonističke simbole na svoje bijele ruke i bedra slušajući To/Die/For; ta ne, ne smije biti tako sada kada smo taman povjerovali da je konačno pronašla sreću, utočište i topao zagrljaj u liku svog zaručnika, prelijepog macho muškarca skinsa Marcusa; tako lijepa djevojka, izvanrednog glasa, divnoga stasa......... Mili moji.... Vaši strahovi su, nažalost ili na sreću, bili opravdani, jer upravo tako i jest. Istina je da sam se odista, nedugo nakon mog posljednjeg posta, zatvorila u svoje tamne odaje, rekla bih navukla zastore od teškog bordo baršuna na prozore, ali nisam jer nemam prozora jer sam prava mračna duša, isključila mobitel, telefon, internet, max tv, i potpuno se predala meditaciji i razmišljanju. Ipak, to nisam učinila stoga što sam gotičarka, već zato što moju dušu mori tuga, teška poput moje prijateljice Ane L., duboka poput moje prijateljice Ane S., neizmjerna koliko je neizmjerno velik broj muškaraca koji su imali moju prijateljicu Anu R.... Da, vi mislite da bih trebala biti sretna, i jesam, dragi moji, i jesam, ali ipak, moje srce pati pod teretom strašnog ožiljka koji mu je nanesen jednom davno, u mojoj najranijoj mladosti, dok sam još bila nevina djevojčica koja se igrala lutkama i nije znala ništa o ovom zlom svijetu i ljudskoj pokvarenosti. Bilo je to jednog ponedjeljka, dan nakon što sam navršila petnaest godina. Poslije tjelesnog mi cure smo se presvlačile, kada su u svlačionicu upali neki dečki iz C razreda. Bila sam samo u gaćicama i grudnjaku i, kada su me vidjeli, počeli su se smijati, a jedan je uzviknuo ''ha, ha, ˘eDeNBeAST˘ (tada još samo ˘eDeNBeAST˘) ima sise od sala''. Na to su svi prasnuli u smijeh, a ja sam htjela propasti u zemlju od srama. Što je najgore, sa njima je bila moja simpatija, koja je sve vidjela...... Tada je sve pošlo po zlu. Zapala sam u prvu od svojih depresija, koje su se nakon toga nastavile nizati jedna za drugom. Taj nemili događaj promijenio mi je život i odredio njegov daljnji tok. Počela sam slušati Cradle Of Filth a potom i Dimmu Borgir, nositi crne duge haljine, izlaziti na Ribnjak, Jelenovac, u Maks, napokon i Močvaru, gdje sam se podavala svakome duge tamne kose, bez obzira na spol. Vidite, taj teški udarac koji sam doživjela u svlačionici, nije ostavio traga samo na mom samopouzdanju, već je uništio i moju sposobnost da ikada više vjerujem ijednom muškarcu ili ženi. Dugo sam razmišljala o tome da te bezobrazne cekavce koji mi se tako drsko narugali tužim za seksualno zlostavljanje ali, premda sam u pravu, znam kakav je naš pravosudni sustav i da od toga nikada nebi bilo ništa. Stoga sam se potpuno posvetila dark glazbi, izučavanju Necronomicona, slikanju noćnih pejsaža, šivanju čipkastih i plišanih suknji, naručivanju korzeta s eBaya... Sve do nedavno, vjerovala sam da je gothic moj spas..... Izgled vara. Vi kada me vidite, vidite samouvjerenu, ledenu kraljicu koju ništa ne može povrijediti. Prava istina ipak jest da sam još uvijek ona plaha, prestrašena, naivna petnaestogodišnjakinja iskompleksirana kako zbog svojeg vanjskog izgleda, tako i zbog svoje nutrine. Dugo sam mislila da su crna široka odjeća i naočale sa zatamnjenim staklima kroz koje sam promatrala svijet pravo rješenje, ali sada vidim da nije tako..... Ono što ja jesam i jedino što meni treba jest.................. To be continued.... |
