ulicama
papirnate kutije uz rub ceste. prazne. zjape. i lišće, u kovitlacu ispred mene. takav vjetar volim. unosi nemir u grad, smrsi kosu; u očima prašina. pa nestane do sljedećeg ugla. ta igra nema pravila; igra se jednako velikim i malim ulozima. svaki list oživi i podsjeti me kako je dobro biti lagan i smeđ. zalijepiti se za fasadu, poletjeti s krova, viriti kroz prozore brzih auta. šuškati suhom ljuskom po tvrdom betonu i glumiti da si priča. priča. šutim i dišem. vjetar. igru. u kutijama čitav svemir; tek mi se činilo da su prazne. |