odljubljivanje kore od stabla
|
raspadam se. u dijelove. u prah. ako me ikada pronađu neke nove ruke, trebat će umješnosti da sve iznova oblikuju. vodom. pokretom. toplim dodirom. vjerujem da je i tebe boljelo; jednako snažno, jednako beznadno. ali ne smijem pitati za smisao. dijelovi plutaju svemirom, privlače crne rupe i kradu im olovne bezdane. naglo. bezobzirno. sveprožimajuće. tako boli. kao oštrice pripremljene u dugim satima čekanja. kao želja koja ne popušta ni pred hladnim naletima sažaljenja. voljeti - nije li to okrutan čin prema samoj sebi ? ponekad je nepodnošljivo do te mjere u kojoj se sva unutrašnjost izvrće prema van. vrišti. urliče. pa padne sebi pod noge i šuti. govori - dobro sam. poželim nikad više te vidjeti. poželim samo tebe. i da krenem bez osvrta dalje. i da se više ne pokrenem. poželim da se vratiš. i da nikada nisi postojala. neopisivo je. neizrecivo je. i ne znam zašto je. kad bih te mogla preboljeti, u jednom danu, u jednom dahu. kad bih te mogla odstraniti kao naslagu, miris, suvišan dio. umjesto toga, razmatam platno u kojem su odstajale riječi. na rubovima plijesan, šarene laže i smijeh. smijeh. uvjeravanje da je dobro reći - dobro sam. kad bih mogla prekinuti sve niti. ne poželjeti; nikad. to vrijeme koje će proći. to vrijeme u kojem čekam. u kojem te nema. jednom sam ga prerezala, jer više nisam mogla disati. sad ga samo promatram. puštam. i već sam negdje izvan njegove ljuske. i bojim se da tamo više nisam ista. ja. ti. misao koja me sustiže govori da se odlučim. ne ti. ja. kažem joj kako je svaki trenutak prilika. i kako bih mogla reći da želim i treću. no da li je to istina ? znam da nije sasvim. negdje na pola. pijem čaj, sad već hladan. narančasto proziran. u grlu stoji klupko boli. nedorečene riječi. neispušten glas. upitnici. krikovi praznine. dim. pepeo. znak. da trebam gutnuti. ili ispljunuti. to je način da dišem; to je način da se obranim od sebe. i preživim. |