Nebeski_Putnik

srijeda, 12.07.2006.

ENCIJANOPATIJA

Duboko uronjen u vrehetno slojevitim naslagama vlastitog gliba i u potrazi za nepostojećim dimenzijama proživljenih kalaharija postajem klaun s predvidivim raspletom odmašaja vlastite kontroverze i dvolične kreature premazane blasfemičnim naslagama psihoderne, i na trenutke zarobljen tzv. Fauss-Lickhovom projekcijom podražajnih čestica nepoznate glazirane strukture nesvjesno poprimajući odgon neselektivnih nagona i poriva za dekadentno-rahalnim čuvstvima, potičem samog sebe na iracionalne prikaze vlastitog sklopa mentalne konfuzije.
Zavaravajući sve oko sebe odglumljenom i lažnom projekcijom prikrivene abnormalnosti spektralnog dijela vlastite nepostojanosti, svjesno stvaram poželjan privid samog sebe kao nekog tko savršeno balansira vlastitu koncepciju životne raznolikosti svakodnevne egzamplacije, omeđene nesuvislim i u svakom slučaju besmislenim ritualima obmana, laži i nevjera. Zašto to činim? Ponekad mi se čini da to radim potpuno nesvjesno, tješeći samog sebe da nerazmjer stvarnog i snoviđenja proizlazi iz nutrine vlastite utrobe, bez mogućnosti da svjesnim djelovanjem potiskujem porive za neistraženim i nepostojećim segmentima slojevitog poimanja vibracionih silnica odašiljanih iz laktuma u sferu realnog i neželjenog izobličenja nastalog kao splet kontroverznih supstanci samog sebe.
Ne libim se priznati samom sebi da sam prijemčiv za sve vrste poroka i da sam stakan od nebrojeno mana bez ijedne vidljive vrline. I pitam se: "Zašto sam kao takav obožavan od svih koji me okružuju?" Pod krinkom lažnog identiteta nudim sebe onakvog kakav ustvari jesam. Svi znaju tko sam ja. Jedino ja još uvijek nisam spoznao samog sebe do te mjere da postanem svjestan vlastite beznačajnosti. Umišljena projekcija vlastite moći manipulacije tuđim osjećajima stvara u meni privid nadnaravnosti i bogomdanosti. Hraneći vlastiti ego nepostojećim vrludima postajem dovoljan sam sebi…. I na kraju krajeva, ima li išta iskrenije nego mrziti samog sebe.

srijeda, 05.07.2006.

PLAHIREJA

U nerealnoj projekciji vlastitog viđenja samog sebe uzaludno pokušavam dosegnuti stanje potpune i nedvosmisleno-suspregnute čulne supstance vlastitih nagona da javu pretvorim u san i da nošen nestvarnim i nepostojećim supstitucijama proizvodim dovoljnu količinu digestnih konfuzija navodeći samog sebe na lažnu i besmislenu apstrahiju svega opipljivog i postojanog kao odraz materijalizacije nečega što će tek biti.
Uronjen u svakodnevnost bespomoćnosti vlastite shematizirane, i do besvjesti šablonizirane, svakodnevnice odašiljam S.O.S. nečujne signale svima koji me okružuju, tražeći na njihovim bezizražajnim licima trunku samilosti za vlastitu tragiku nepoznatih razmjera, naizgled nevidljivu i zakamufliranu bezbrojnim slojevima celofana čiji odbljesak stvara lažnu sliku odsjaja i prikriva veličinu razmjera elementarne katastrofe.
Okrećem leđa samom sebi i odlazim u susret nepoznatom. Namjerno ostavljam tragove za sobom……

nedjelja, 02.07.2006.

GONOMEJA

U stalnoj potrazi za odgonetkama nepoznatog poriva i nagona u misaonoj sferi vlastitog poimanja samog sebe i u nepredvidivim naletima osjećaja bezvrjednosti svega što me okružuje, nošen silama arate i leha, u vlastitoj projekciji svega proživljenog i onog što tek slijedi, prepoznajem natruhe izobličenosti vlastitih poimanja samog sebe. Raskrinkan i ogoljen do najsitnijih pramenova spektralnog rahuma, u vlastitoj utrobi nosim začeće arhimetrije i uleha, odvodljivim i naizgled razumnim spletom umotanim u bešumne zvukove paklenih zvona odaslanim bez ikakvog upozorenja o mogućim pravcima putokaznog i varljivog smjera prema uranjanju u bezdan mračnih i odglumljenih emocija, sračunatih na sažaljivost i lažnu, a nadasve nepostojeću meditativnu eksplicitno-rotirajuću snagu tuđih podsmjeha, usiljenih naklona, tračeva i ogovaranja.
U izmaglici vlastitih sjećanja moja tjelesna inkarnacija prepoznaje tragove postojanja neke nepoznate dimenzije života, možda nepostojeće ali svakako proživljene i do najsitnijih detalja pospremljene u neproporcionalno i magnetnim refleksijama zaštićenim ozama vertikalnih dragona, označenih i selektiranih kao vremenski niz besmislenih i nestvarnih valnih dekriptija.
U gradu Dakha Prana, već odavno izumrle i nepostojeće države Gwane, postojbini drevnih naroda Lehti, još i dan-danas pod naslagama kamenja i zemlje leže nepobitni dokazi mojih tragova, u kamenim pločama ispisani arhaumi i tirade o mojem porijeklu i rodoslovlju. Rečeno mi je da sam u jednom, povjesno nedokazanom i po svojoj prilici nepostojećem, trenutku bio rame uz rame s Njim, bio Njegova desna ruka u svemu i svačemu.
I pitam samog sebe, tko sam ja? Ja, kome je pradavna prošlost i nestvarna budućnost tako bliska i stvarna, doživljena i proživljena, a sadašnjost nepostojeća i zamagljena - nedoživljena i neproživljena. Čekam dan kad ću se opet vratiti tamo od kud sam došao. Posve sam siguran da u vremenskom procjepu nebeskih alfarija postoji civilizacija čiji sam ja izdanak, izgubljeni sin, otac i praotac vlastitih naraštaja. Izobličenost vlastite projekcije samog sebe nestat će onog trena kad skučenost, omeđene besmislenim gabaritima, zamjenim sa obitavalištem bezvremenskog i vječnog kvazi-života.
Uronjen u vlastitom samozavaravanju i slijedu lažnih tragova nepostojećih i besmislenih misaonih konstrukcija samom sebi radim medvjeđu uslugu.
Svejedno, ovo su tragovi mog stvarnog postojanja………

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?