zAuuuuuuuuUM

Da dva plus dva nisu nužno četiri je bila spoznaja koja mi je davno promijenila percepciju, na više načina.
Skepsa ili rezerviranost prema Istinama je tada utrla put intuiciji ili osjećaju da vjerujem svom - osjećaju, često. Jer razum, teorija, "znanje" imaju svoje zamke. Ako, heraktlitski, samo mijena stalna jest, i naše znanje stalno prolazi taj put, što uistinu znamo, što znamo zaista, zapravo?
Možda je znanje slamka spasa za koju se hvatamo kad prolazimo kroz mijene života?

Isključiti misao mi najbolje uspijeva u ležećem položaju - dok promatram upaljen ventilator.
Vrtnja ventilatora isključi vrtnju misli i - nevjerojatno - ali tad sam slobodna.
Slobodna od misli.
Možda smisao života i leži u tome da... ugasimo misao.

I upalimo ventilator. :)