Vešmašina budućnosti

Stigla je kad sam izgubila svaku nadu da će uopće doći, a došla je tek kad sam napisala dva prigovora, jedan trgovini i jedan dostavnoj službi, a potom i nazvala e-trgovinu.
Bila sam toliko zahvalna i sretna jutros kad mi se kroz šumu opcija telefonskog automata javio ženski glas, glas zrele žene koja je čula moju jadikovku, razumijela moje očajničke vapaje i koja je obećala da će požuriti stvar.
Mislim, ti mailovi, pa govorni automati i slične "novotarije" izazivaju veći stres nego stara birokracija.
Glas te žene je bio pun razumijevanja i odlučnosti da mi pomogne... i znala sam da hoće.
Nakon razgovora s njom automatski mi je dosla poruka o dostavi i terminu. I broj "mog" dostavljača. I dogovor s njim. I istovar pred vrata. I "baćo" s kojim me uz smješak oslovljavao svako malo.
Ne znam što znači ta riječ ali bila je simpa.
Tako smo baćo-ja i baćo-on nekako blisko razgovarali, i o kašnjenju u dostavi, i o plaći (rekao mi je i za minimalac, i putne troškove i sve, sve znam - sve razumijem) i o...
Ma htio je on nju unijeti i u kuću ali sam ga stopirala jer sam morala izbaciti prije staru.
Ja ne znam otkud meni snaga, ali tu staru mašinu sam izbacila sama samcata iz kuće ko najljućeg, mrskog i pokvarenog neprijatelja, i ostavila je da leži iza kuće izvaljena na bok. Izgleda božemiprosti kao leš, kao leš-mašina prošlosti... a novu sam uvukla s posebnom paznjom i pijetetom, i eno je....
Pere nečujno, centrifugira postojano, bez poskakivanja. A još je i smart. To ću sutra proučiti, povezati s mobitelom, za danas je dovoljno uzbuđenja.