Dva tri puta tjedno

ponedjeljak, 08.07.2024.

Kako još uvijek ove godine nisam bila na kupanju, nikako da se odvažim prići moru, a more srećom još nije odlučilo prići meni, i reći mi Dobrojutro, velim zbog klimatskih promjena i Grete, život mi je sam napisao tjedni raspored.

Život je,dakle, odlučio da se dva-tri puta tjedno moram probuditi jako rano i prebaciti Najdraže Dijete (znaaaaam...) od točke A do točke B, da dijete zaradi sebi za slikarska platna, boje, šminku, lak za nokte, kapodaster i ne znam što još... dakle, život je tako odlučio i stvorio mi priliku da dva-tri puta tjedno, rano ujutro, odem na kupanje. Znaaaam, znam da mi svi zavidite na ovome, ali ja se bojim toga a ujedno se i veselim.
Bojim se da ću, pospana, odustati i vratiti se doma u krevet, tražiti master/monster-pisove/pisoffe.
Ili da ću ostaviti more da čeka bolju priliku, jer ću ja otići u mesnicu pa onda cijelo jutro filovati papriku ili se baviti onime što već mesar baci na pult...

Kad smo već kod mesnice, danas u mesnici su bile dvije Purgerice koje su po/kupile skoro sve meso jer da neće gubiti vrijeme po trgovinama.
A gdje li će ga gubiti?
Kuhajući dva-tri dana da bi dva-tri dana lezale na plazi i onda, aj ća. Adio more, ko te jebe.

Ja ću... ja ću drugačije. Ja ću moru, natašte, tiho prići i... uh!