YesterdaY

subota, 22.06.2024.

Jučer ovdje nisam objavila post jer... najteže je pisati (svakodnevno) kada, kao, moraš...

A jučer je eto, bio važan dan, i iako je bio najduži dan u godini (prvi dan ljeta) - meni je bio potaman.
Taman da čovjek-žena poželi da svaki je - takav.
Neću pisati detalje, zaista nemam tu potrebu, ali čisto da zabilježim, zbog sebe.

Tabula rasa, kako od milja zovem malenu ploču kupljenu za dva ojra mi zadnjih dana opet uveseljava jutra.
Svako jutro na njoj osvane crtež stopala, svako jutro drugi, i ime drugog (prvog ili trećeg) mog djeteta na njoj. To se djeca - mladi ljudi zapravo - bockaju međusobno.
Nožnim prstima. ;)

Ljeto, bosonogo - počinje.
Prestaju rana buđenja, školske obaveze i dolazi vrijeme... slobode. A sloboda nas uvijek... izuje iz cipela. Mene sigurno, a očito i moje plemenito pleme.

Nisam slikala sve te crteže, ali kradem i poklanjam vam jutrošnji, gdje sam malo ipak intervenirala majčinskim prstom: izbrisala sam ime s ploče, čisto zbog dojma privatnosti.

A crtež je - čista tinejdžerska provokacija brata, upućena sestri. Ili sestre sestri. Ne znam točno, svi spavaju i nemam još prilike otkriti tko je točno autor.
Ženske dlakave noge, koje izgledaju kao muške: ima li išta strašnije?
On a first summer day :)))


image hosting


Hvala svima na strpljenju i svima od srca želim dugo, toplo i bosonogo ljeto.

ZAZ, otkriće za mene...:

***