Šajze

Neke gospodže jednostavno odustanu, neke prestanu, a neke samo nestanu.

...
Ovdje sam vam mislila napisati post o jednom professoru V., ali necu danas jer se za to potrebno pomaknuti podosta kroz prostor/vrijeme, a ja nočas nisam dobro spavala. Zapravo, spavala sam kao top Napoleona Bonapartea, ali ni to vam nemam prostor-vremena objašnjavati.
...
Opet sam ga vidjela, Zbombanog.
Ja sam kupovala tortilje u pekari (no space and time to do lunch and stuff) i pošto je trgovkinja rekla only cash&carry na moju golden card, ostavila sam tortilje i kruh na pultu i krenula trkom prema bankomatu.

I eto ga, on. Drito oči u oči. Kimne mi glavom. Progutala sam knedlu, imaginarnu.
Skrenula pogled na vrat. Tetovaža. Paukova mreža.
Mimoišli smo se i ja sam se osvrnula za njim. Još tetovaža na vratu.
Tipkala sam pin srednjakom (2-3-2-3) i cijelo vrijeme drzala vrata K na nišanu, ok: na oku.
Izašao je prvo jedan debeljuškasti proćelavi trbuhonosac, a odmah potom i on.
U ruci mu karlo vačko. U prsima mi grop. O zašto, o jebeno zašto???