Košulja sretn...e žene

petak, 31.05.2024.

Nisam ni znala da sam je u nekom kutku ormara sačuvala, tu košulju koju sam nosila davno, davno kad sam bila blaženo sretna.
S Njom ispod srca.
Neko jutro je gledam svu dotjeranu i lijepu. I u toj košulji.
-Pa gdje si je našla, mislila sam da sam je odavno bacila?
-U ormaru je bila, rekla mi je D. da je tvoja. Ljutiš se?
-Ne ljutim se, sretna sam da još postoji. Da je nosiš, da ti se sviđa.
Uzmi je, ionako je odavno tvoja.

...
Nerado kupujem odjecu jer još od djetinjstva u dućanima nema onoga što sam ja zamislila da je lijepo.
Jednom sam, jedina jedva punoljetna, u Trst vodila još maloljetnu braću, "dva brata glavata" kako je rekao taj dečko koji se švercao busom na utakmicu u Pariz i ok...digresija...koji me zvao da idem na tu utakmicu s njim, dok se naslanjao na moje rame, tobož slučajno, pretvarajući se da spava. I da se švercamo skupa do tamo, predložio je, vlakom iz Trsta. Ideja je bila luda i... naravno, nerealizirana. Normalno da nisam nikad vidjela Pariz, bila sam mlada ali ne i dovoljno luda: ja sam se išla lijepo obući u Trst.
Iz Trsta sam se vratila sa šestar-kompletom i 5 kišobrana.
Možda sam ipak trebala s onim Torcidašem skoknuti do Pariza.
Ipak je tamo moda... klasa iznad ;).

...
Nedavno sam kupovala neku košuljicu, a sin je bio sa mnom, i kao po običaju, zgrabim 2-3 koje mi se svide na vješalici i isprobam.
Na sinovo "Ok", vratim artikl na vješalicu.
Kupila sam jednu jedinu za koju nije rekao ništa, ali nije mogao skriti oduševljenje.
...
Neam puno odjece, ali ono što imam - vrijedi čitavo bogatstvo.