Kratak vodič

utorak, 28.05.2024.

za vožnju kroz Misto

Kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin.
Kad si u Mistu, vozi ko Mišćanin.

Već duže vrijeme se kroz Misto vozi kao u Londonu, na nekim dionicama se vozi suprotnom stranom, odnosno lijevom.
Radovi na aglomeraciji traju godinama i mi smo, Mišćani, razvili strategiju vožnje.
Ako ne vozimo lijevom, onda radimo slalome. Noću ne poštujemo mobilni mini-semafor jer čekajući na crvenom, skužiš, da je noću cesta osobito pusta.
Pa ga kreneš obilaziti, crveno.
Ionako nema ni svrhe ni smisla propustati Nikoga iz suprotnog smjera.
Ne imadeš se s kime pošteno ni sudariti.
Rezani asfalt, oštri rubovi, rupe i šljunak ne dopuštaju brzu vožnju pa nema opasnosti od Nikoga. I Ničega.
Nedavno sam mislila da sam razbila pod na autu jer mi je suvozačka strana zaplivala. A što je zapravo bilo? Puž mi se uvukao ispod haube i ugnijezdio se u rupicu za odvod. Kad bi se kadica ispod vjetrobrana napunila zbog kiše, voda kojoj puž nije dao otjecati mi se kroz klimu ulijevala u kabinu.
Eto koliko se sporo vozi kroz Misto, kad me sustigao puž, i koristio moj auto za besplatno stanovanje, putovanja...
Jučer sam tako sporo vozila da sam uspjela prebrojati sve Nepalce koji odmaraju uz cestu. Sto i jedan Nepalac, jušto.
Nešto onih nadzornih klinaca možeš vidjeti kako stoje nad rupama na cesti i glume da puno pensaju, ali Nepalci u velikim grupama sjede i razgovaraju ispod borovine, u debeloj ladovini. Vjerojatno razgovaraju o obiteljima koje su ostavili u Nepaliji, i vjerojatno se međusobno tješe. Ako ćemo razmišljati dobrohotno. A možda i ne. Tko zna kakav im je đir, zapravo.

Inače, turista i nema baš nešto previše ali očekuje se navala sada za Duhove.
Nadam se da će ih HAK upozoriti da se kroz Misto vozi malo ka u Londonu, malo ka na rallyju Pariz-Dakar, gledano u slow-motionu, ofcourse.

Jučer sam vozila mamu u kukuruzni shopping pa smo popile zajedno kavu u jednom kafiću: nas dvije, par penzića i jedan pas. I jedan lik.
Konobar nikako stići, pa sam ustala i otisla kavu naručiti na šank. Naručila sam je na talijanskom, došlo mi tako, fali mi taj mišćansko-babilonski jezični šušur. Sladoleda nisu imali, valjda je postao neisplativ.

Ali ovaj lik na terasi... ne znam čime je bio zbomban ali mu nije bilo dobro. Pažnju mi je privukao tako što je glasno izgovorio dvi-tri riči na ruskom.
Pa onda na hrvatskom. Pa na engleskom.
Sjedio je sam i imao je velike slušalice na ušima i možda je samo, nadam se, pokušavao pjevati.
A niti je zvučalo, niti je izgledalo tako.
Izgledalo je kao da je totalno spržen i pogubljen.
Moj tip, rekla sam mami, sotto voce.


Ma što da vam pišem kad ćete ionako doći i uvjeriti se i sami da ni dobro.

Ukoliko se želite uklopiti, budite i sporiji na cestama nego inače.
Budite sporiji i od GPS-a, i obavezno se
zbombajte s nečim da izdržite taj tempo vožnje.
Nismo Bombay.