Bobice

nedjelja, 24.09.2023.

Jutros gledam u galeriji mobitela ikonice fotografija koje sam nedavno snimila, pa osim slika s mora, odnosno ribolova, fotografije psa koji krmi na leđima na svom dijelu kauča razjapljenih usta, odabirem kliknuti na ovu, nastalu usput, uz put, ne s namjerom da postane uspomena, ili da pretendira biti umjetničkom, nego je to trebala biti "radna fotografija", fotografija-upit, skup piksela pomoću kojih ću postaviti upit nekoj od tražilica i ona će mi reći koja je to biljka, grm, koji se okitio brojnim grozbovima crvenih sjemenki. Želja da saznam "što je to" bila je toliko jaka da sam na pustom poljskom putu zaustavila automobil, izašla van i okinula foto-pitanje, koje se onda spremilo negdje u memoriju telefona, ali kad sam se doma spojila wifijem na internet, otišla je vjerojatno negdje i u nekakav cloud, internetski oblak, dobila je i Samsungov žig, jer zaista, nisam ja sama stvorila fotografiju, stvorio ju je cijeli niz ljudi koji je kroz dugi niz godina radio na razvoju takve tehnologije, takve mogućnosti.
Fotografija je, dakle, dobila mogućnost ne samo da postane vizualni zapis kojim ću internetu reći tisuću riječi, reći ih "u vjetar", postala je ona odavno dokument, dokaz, alatka, ali i predmet trgovine, lijepa uspomena, podsjetnik, usputna bilješka, usputno pitanje spremjeno u džep, za neku drugu prigodu.

Ali je zaboravljena u roku od nekoliko minuta. Došavši kući, trebalo je napraviti nešto drugo, možda, i ja sam zaboravila na fascinaciju bobicama i na pitanje koje se pojavilo u trenu, i bivalo u "pomoćnoj memoriji" sve do trenutka u kojem sam krenula pregledavati galeriju mobitela, ne znam ni sama iz kojeg razloga.
Možda mi je fotografija odaslala nekakve elektromagnetske valove u mozak, mekakve impulse i sada se ja bavim njom, umjesto da radim nešto drugo, nešto korisnije. Ne znam. Pametnije bi bilo lakirati nokte ili ići na kavu kod mame, svekrve, uplatiti neko putovanje oko svijeta, odletjeti u Dubai, Abu-Dabi ili možda...u Dohu.
I dalje mi se ne da istraživati što je to, kakve su to bobice. Što ako na taj način besplatno obrazujem Umjetnu Inteligenciju, što ako dođe odnekud nekakav dron i samo pobere te bobice za zdravlje Papa Joea Bidena ili onog Jahača na Apokalipsi - Putina. Već sam vidjela neke dronove koji beru jabuke samostalno, raspoznaju pomoću kamere koje su zrele, a koje nisu i odnose ih tko zna kud, tko zna gdje, tko zna kome. Meni, recimo, dron nikada nije donio lijepu, crvenu svježu jabuku na poklon. Vjerojatno bih se odmah zaljubila u takvog, jer kod mene takvih jabuka nema ni za lijek, a volim ih. U trgovinama su sve neke suhe, smežurani, iz tko zna čijih robnih rezervi... Doduše, jednom je dron letio iznad mog vrta, a ja sam se silno uplašila te zujalice da sam se sakrila ispod smokve i čekala tu dok zujanje nije prestalo. Tek tada sam se osjetila sigurnom. A tko zna, možda mi je samo htio uručiti jabuku, onu sa stabla spoznaje.

Nego, bobice. Što s njima, što s tom fotografijom. Ima li se netko volje baviti njome, mene je umorila i prožvakala i... Ništa. Nemam volje.
Eto je vama, nadam se da vas neće izmaltretirati kao i mene.

Daljinske komande

nedjelja, 10.09.2023.

Brodske daljinske komande su se pokvarile, ali to je problem kojim se ja ne bavim direktno.
Ja preslagujem tunje, vezujem udice, nabavljam ješku, skoknem po gorivo na benzisku dok se on bavi mehanikom kvara.
Pa guglam o problemu, nastojim pomoći da se stvar što prije riješi, u interesu mi je.Volim otići na more, volim ribolov, volim da smo u tome zajedno, puni nas i smiruje to. Guglam problem na puno jezika, a pri tome dobro dođe AI, internetski prevoditelj.
Na Zapadu se stvari naručuju kompletno nove, na Istoku se popravljaju, a mi, Balkanježi - kombiniramo - snalazimo se, gledamo te daleke majstore i učimo.
Pronađem shemu, isprintam...pokažem mu, sprema, kaže - koristit će... Pogledam masu videozapisa o problemu, naučim nešto, razgovaramo. Sudjelujem u svemu.
Toliko peripetija oko nečega što voliš, a opet ima smisla... Ni u ljubavi ne ide uvijek glatko ;).

Za vrijeme korone, na samom početku pandemije, smo sasvim sami popravili trup brodice. Sate i sate je proveo bruseći slabu plastiku, a ja sam pregledavala načine i tajne zanata obnove trupa epoxy smolom i poslije mu u detalje pričala o tome. Čak i taj serijal videa na YT s kojeg sam ja učila snimili su dvoje ljudi, zaručnik i zaručnica, koji su se bavili obnovom svoje jedrilice. Isto su to radili prvi put i putem učili o svemu. Utukli su dosta novaca i vremena u to, ali trud se isplatio, jedrenje mora da je poseban doživljaj. Slobode. Ispunjenosti.
Brod je nešto zahtijevno za održavanje, vjerojatno bi već odavno bili odustali da sve skupa nije kvalitetan odmak od načina današnjeg života, života na daljinske komande.

Kad sam već spomenula koronu, tada se sjećate nestašice kvasca, brašna, ulja, svega?
Kad sam vidjela prazne police i poludjele ljude , ja sam bila isto poludila i kupila zalihu - udica.

A sada je jesen, idealno doba za ići na more... Samo da popravimo ovo pa se javim opet. S tunje. Ili možda kosavice.
I napišem ribolovni izvještaj.