3

Došla je iz škole, sjela za stol i rekla kako je sretna sto putovanje traje bas toliko koliko traje njena omiljena playlista. Pitala sam je da mi kaže nešto više o toj sreći, o toj glazbi, ali odgovorila mi je kratko, nije joj se previše razgovaralo; bila je umorna i gladna.
Poštujem to i odustajem. Razgovarat ćemo već, ako ne o tome, o nečem drugom već, kad bude više volje.
Poslije sam uzela svoj mobitel u ruke, prešla palcem preko ekrana da ga aktiviram, u obavijestima mi je iskočilo njeno ime omeđeno srcima, i sugestija sa Spotify-ja s playlistom koju je sat-dva prije odslušala. Odgovori su stigli gotovo odmah, komunikacija se nastavila "eterom", mimo njene volje da u tom trenutku razgovara, da podijeli sa mnom detalje.
Zatečena, potezom palca sam tu obavijest smjesta maknula s ekrana.
Rekla sam joj to ujutro.
Vidjela sam njenu nelagodu na licu dok je samo kratko izgovorila kako joj je to jezivo.
Složila sam se, jezivo je prava riječ.

...

Izrazio je želju da ode do trgovine i kupi nešto od školskog pribora, više stvari mu treba.
Rekla sam da mi se ne sviđa ideja da tamo kupuje te stvari po daleko višoj cijeni nego što su na jednom drugom mjestu i razočarala ga. Odgađamo kupovinu za drugi dan, nije fora, znam, vidim. Zamolila sam ga da umjesto toga prošeta psa.
Namrštio se, ali je uzeo povodac i izašao s psom na hladnoću.
Pri povratku se se hvali s pet eura koje je pronašao u grmu uz put.
Eto, kažem, vidiš da je vrijedilo promijeniti plan.
Putem kojim si prošao netko je izgubio, netko je našao.
Svejedno, dogovaramo da ćemo pribor kupiti tamo gdje je povoljniji.
Osmjehom mi je sve rekao.

...

Ona dugo spava.
Kad se probudi, pitat ću je što je sanjala.