Zadnje kune potjerasmo

petak, 06.01.2023.

Jučer smo, udvoje, išli potrošiti zadnje kune koje smo držali doma za svakodnevne potrebe.
I dobro je da smo išli udvoje, jer ja sama ne bi mogla vršiti sve te matematičke operacije i ostati koliko toliko normalna do kraja kupnje.
Žao mi je sada što nisam uključila i štopericu, tako da ne znam koliko nam je puno trebalo da potrošimo taj novac koji nam samo svugdje stvara probleme.
U novčaniku smo imali 600 kuna (to je negdje oko 80 eura???) i nešto kuna u kovanicama.
Osim potrošiti novce, cilj nam je bio napuniti i barem jednu/dvije police frižidera (prazan frižider troši više struje, preračunato: više eura) i ...ne posegnuti za dodatnim iznosom s kartice.
Za početak smo stali na odjel s povrćem. Najprije sam se snebivala nad cijenama i došla u iskušenje izjuriti van, a onda sam se obuzdala kad sam vidjela da se on zalijepio za paprike. A paprika ima svih vrsta i svih boja, crvenih i žutih babura, malo usahlih roga, lijepih i dugačkih crvenih feferona. On ih uzima pa vraća, uzima pa vraća a ja sam ga lijepo (ozbiljno) pogledala pa ih je pustio.
Izvadila sam kalkulator i onda smo lijepo (bez popisa, molit ću lijepo) stali ispred svakog artikla i meditirali:
cijena u kunama, cijena u eurima, cijena po kilogramu.
Zalijepio se on za grah. Dvadesetak kuna. To je, preračunavam - manje od tri eura. Kažem, može. Grabi on i važe oko pola kile. Kažem, stavi još 10 deka, znaš već našu mjer(ic)u. Vraća se i dodaje. Računam (u glavi): dvadesetak puta šezdesetak, to je oko dvanaestak, kunića naravno, i upisujem iznos u kalkulator. I tako cijelo vrijeme i na svim odjelima. Pred mesarom mi je on nešto dodatno tumačio o nekim žilicama i saftu, ali to je nebitno za ovu vrstu kunske potjere. Uglavnom, nije me uspio zbuniti.
U jednom trenutku, negdje na iznosu od oko tristo i nešto kuna mi se sve u kalkulatoru obrisalo, pa sam upisala iznos po sjećanju. Neće biti dobro, rekla sam mu, ne sjećam se sjećam li se dobro iznosa. A on je, uz osmjeh, rekao da je dobro što se to nije dogodilo njemu, jer da bi sada bilo problema velikih. Jer, zna on mene. Možeš mislit kako me zna. Pa nisam ja ona od jučer, mijenjam se ja iz dana u dan, neprimjetno, baš kao i cijene, baš kao i valute, baš kao i...sve. Uglavnom, nisam ona od jučer! I stop.
Kada je moj kalkulator došao blizu iznosa od šesto kuna, uputili smo se prema blagajni.
Finalni račun je iznosio žmbrljb eura.
Molim?
Mžrljbn eura.
U kunama, molim vas?
Šesto pet kuna i mrljbrlj lipa.
U pičku materinu, koji si ti #%d!, uskliknuo je on.
Mlada blagajnica nas je pogledala s čuđenjem, a ja sam se samo osmjehivala.
Zadovoljna i zabrinuta u isto vrijeme jer u onim mojim ofrlje računom u glavi, koji je pogriješio "samo" 2-3% i uz pomoć kalkulatorskog pamćenja, uspjeli smo protjerati i zadnje kune iz novčanika.
Evo, kunem vam se da je sve bilo točno tako kako piše.
Euro, you're wellcome.