O Bože, o Božiću!

nedjelja, 18.12.2022.

Dragi ljudovi, a ponajprije, drage Žene, blagdanske žrtve i patnice.
Nisam lajf kouč menadžer, ali sam žena-majka-kućanica s dugogodišnjim iskustvom, pa mislim da imam pravo soliti (cukriti?) vam pamet.
Ma nemam zapravo, ali eto, što da ne?
Moji ukućani znaju da sam dobra sa tijestima svih fela: dizanim, vučenim, tučenim, krhkim, prhkim i sa svim mogućima koja postoje.
Ali, isto tako znaju da se kod izrade kolača vodim jednim motom: vlastitom voljom i inspiracijom.
Dakle, ja radim kolače kad je mene volja, a ne kad drugima padne cukar.
Jer kolači su kao pjesma, kao priča... Bajka?
Ukoliko se meni ne da raditi kolače, a svi bi jeli kolače, i onda udovoljavanje tim pustim željama za slatkim dođe kao pisanje pjesama po narudžbi. No way!
Za takve situacije postoji Kraš, Kandit, Zvečevo... (ovo je reklama, ali nenaplaćena).

Neki dan sam uhvatila volje i ispekla sam kruh.
To ga jede, to ga maže, to me hvale, ne možeš od miline.
A onda su počeli:
Da bi mogla napraviti fritule, da bi mogla napraviti neke kolače sa nekom žutom kremom i paniranim lješnjacima, ali pazi ovo: ne mljevenima, nego tučenima!
Da odavno nisam napravila čizkejk, krempite.
Mislim, ovi moji znaju izražavati želje ko stručnjaci, nema da išta krene u krivo.
Znaju oni, ali znaju isto tako da mi rade presing, pa se potiho i slatko cerekaju.

Moj plan je (i ne dam se omesti): fritule za Badnjak (radim ih ja, osobno, ka i uvik...).
Keksići s maslacem (kokos, orah ili već što bude) - izrađuju dica.
Pita od jabuka - može, ali kao večera, a ne kao neki bonus desert! Ako ostane za uz doručak s mlijekom, ka Bog!
A ove kolače s žutom kremom i paniranim (a ne tostiranim?) lješnjacima neka radi (o svome trošku) onaj tko se to usudio i poželjeti, jer što je maša je maša.
Tako je govorila moja pokojna baba, a ona je bila Bog i Batina.
I ako je netko poznavao tradiciju, to je bila baba!
I radila je samo fritule, a sve drugo bi od***ala.
I zato joj fala.
Eno zvoni.
Amen i aleluja!

(lanjska izvedba, dječjih ruku d-jelo)