Posjetitelja ukupno:
Kontakt:
Franje Lugarića 13
Virje 48326
Tel:048/897-720
Tel/Fax:048/897-151
Osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Virju uvjetovali su prilično česti veliki požari što su obično spalili velik broj kuća. Kuće su u to davno doba, u XVI. i XVII. stoljeću, mahom bile drvene, slamom ili daščicama pokrivene, a isto tako ili još lošije bile su sagrađene i pomoćne zgrade. Postojale su još i velike obiteljske zadruge pa je u ponekim kućama zajedno živjelo i do 15 članova obitelji. Za njihovu prehranu i opskrbu trebalo je dosta živežnih namirnica i ostalih odjevnih i drugih predmeta pa je za to trebalo i dosta prostora i raznih zgrada gdje se tkalo platno, prerađivala koža za obuću i sve što je trebalo. A to sve bilo je prilično zbijeno, na relativno malom prostoru. Tako je virovski župnik godine 1850. zapisao: "Selo posjeduje jedan lijep crkveni trg i do 16 ulica."
Prvi veliki požar što je pogodio Virje nakon prestanka opasnosti od turskih pustošenja koncem XVII. stoljeća zabilježen je godine 1735. Tada je izgorjelo 115 kuća, a i crkva svetog Martina, sa svim oltarima, te su od nje ostali samo zidovi. Čak su se rastopila i zvona,a izgorio je i župni stan. Znamo li se da je u Virju tada bilo četiristotinjak kuća, lako je shvatiti da je tada izgorjelo više od četvrtine sela.
Sljedeći veliki požar pogodio je Virje godine 1818. na Veliku srijedu, 18. ožujka. U ulici Mitrovici izgorjelo je 18 gospodarstva a požar je izbio u kući obitelji Pavušin, no već tada pokazala se znamenita 'virovska solidarnost'. Na poticaj župnika Uzorinca sabralo se toliko mesa, žita, brašna, kruha, kolača, slanine i jaja da nikome od 'pogorelaca' nije ničega uzmanjkalo nego su ipak svi mogli proslaviti Uskrsnuće gospodinovo. A poslije Uskrsa cijelo selo je prionulo na posao i još iste godine većina stradalnika je imala izgrađene nove i suvremenije kuće, a ujedno je načinjen i bolji raspored kuća u tom dijelu sela.
Dana 3. kolovoza godine 1865. u jedan sat popodne nastala je vatra u štaglju Ivčaca, a požar se proširio na Šadekovu i Šklebarovu ulicu, na Mitrovicu te Cigansku ulicu i 'ulicu za Juranićevom kućom'. Izgorjelo je 75 stambenih kuća , a ukupno 270 zgrada. Prema službenoj procjeni načinjena je šteta od tristo tisuća forinti što je onda bio golem novac. Čak "...878 'duša' ostalo je bez sve imovine, bez kruha i ruha..." te im je ostalo jedino da "...oplakuju gorak udes svoj i zaplakanim očima izgledaju pomoć i potporu od Boga i od dobrih ljudi..." ("Spomenica", str. 30).
No, najvažniji požar je iz godine 1878. O njemu u "Spomenici" na stranici 90. i sljedećim piše: "Dana 20. ožujka porodi se u četiri sata poslije podne i zlobnom rukom bi podmetnuta vatra u kući trgovca Ante Muhvića, kbr. 741, u Gospodskoj ulici. Kako je silni vjetar sjevernjak puhao, vatra je u tili čas zapalila Pihlerovu i Trninićevu zgradu te poharala čitavu Goričku ulicu prema groblju. Sreća je što je kapela sv. Jakoba na brdašcu i prilično osamljena pa ne postade plijenom vatre, jer su i gdjekoji križevi na groblju obgorjeli."
Taj požar godine 1878. bio je i najneposrednijim povodom da je 13. lipnja iste godine u Virju osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. O tome u "Spomenici" na stranici 95. piše: "Zbog porodivše se silne vatre, koja je veoma mnogo štete načinila, i što je mjesto Virje samo po sebi najveće selo u trojednoj kraljevini, pa da se i u buduće svaka takova nesreća namah u početku svom uduši i otkloni, stupi u dogovor mjesno općinsko poglavarstvo, s mjesnom inteligencijom i ovadšnjimi zanatlijami, te odlučiše u Virju ustrojiti vatrogasno društvo. Društvo je uistinu ustrojeno, ima djelujućih i podupirućih članova, lijepo je odjeveno, za gašenje vatre uvježbano, te svim potrebnimi spravami opskrbljeno.
|