utorak , 25.11.2008.

Rez, rezzzzimeee...2008.

Aloha ljudi!

Nakon duuuge tisine s nase strane, dosao je red da se obavijesti javnost o nasim pothvatima ove godine:)

Kako ste mogli i primjetiti nasa motivirajuca izreka ove godine bila je- "Kuda koji, mili moji" :)

No salu na stranu..
Ove godine imali smo tri desetine koje su nas predstavljale na natjecanjima diljem lijepe nase- dvije zenske A ekipe i jednu musku A ekipu.

Sezonu su otvorile nase nove clanice mlade ekipe natjecanjem u Deanovcu, gdje su u dosta jaakoj konkurenciji zauzele 8. mjesto. Kako im je to bilo prvo natjecanje u karijeri, bilo je dobar poticaj za jos bolje plasmane.
Uslijedilo je natjecanje u Paukovcu i odlicno 6. mjesto.

Zatim se i nasa starija zenska ekipa odlucila na novi pothvat u dragom nam Lekeniku i vratila naseg andela na mjesto gdje i pripada. Jel tak Iva? :)



Ee onda se pocela brusit forma za gradsko natjecanje koje se vec tradicionalno odrzava u sklopu Kupa Turopolja u Busevcu.
Zenske ekipe su zauzele prva dva mjesta u gradu, dok su muski bili 3.


Dok su se neki odmarali, nase cure su prisustvovale na kupovima u Bregani, Odranskom, Potoku, Radakovu Desnom Trebarjevu, Dubravici, Donjem Mekusju, etc..
Polako su se poceli skupljat dugoocekivani pehari koji su najvise razveselili male Čičanke:P



Onda negdje usred godisnjih odmora organiziran je 9. Kup Starog Čiča na kojem se okupilo dvadesetak ekipa.
Vjerujem da mogu reci da je bilo preeeeedobro:P



Nakon mnogobrojnih sastanaka, razrada planova pocele su rigorozne mjere za Drzavno:)
Mogu samo reci da je bilo svega, i smijeha i suza, i krvi i blata iii svega sto ne mozete ni zamislit:)
Hokus pokus in d hoouseee:P


Odlucile smo se za zadnju probu vikend prije Drzavnog na natjecanju u Svetoj Nedelji na kojoj smo napravile ovogodisnji sluzbeni rekord od 39s.
Nije lose za amatere, ne? :)


Nakon puuuno hopsanja i kretanja, krenusmo prema Splitu. Svjesne svojih mogucnosti, ali i faktora srece.
Vjerujem da se sve zna, tako da nema potrebe za raspisivanjem romana ovdje:P






I kak se kaze, secer na kraju, bilo je natjecanje u Zapresicu. I osvojeno 3. mjesto, s vjerojatno najboljim rezultatima u zenskoj kategoriji ove godine. Prisjetimo se, cak prvih pet ekipa unutar 0.9.
Skupili se blogeri, dragi prijatelji i poznanici.

Tako je zavrsila i ova luuuda sezona.
Usprkos mnogobrojnim obavezama, bilo fakultetskih ili poslovnih, krecemo na tecaj za docasnika..
Znanja nikad dosta:)

Procitala sam da se radi na objasnjavanju sadasnjeg prirucnika za vatrogasna natjecanja, pa se nadam
da ce se odgovorit na sva postavljena pitanja. Jer ih stvarno ima bezbroj.

Eto toliko do nas za sad, do nekih boljih vremena poooz from SČ! :)
P.

ponedjeljak , 17.11.2008.

kako je to izgledalo lani na ovaj dan

a ove godine, snijega ni u tragovima još... a ovo je moj postek od lani...i još uvijek se baš ovako osjećam i čekam taj prvi snijeg na svojim krovnim prozorima

ah, taj snijeg

svake godine ista priča...nadam se da i Vi volite snijeg...meni uvijek ima nešto posebno u tom prvom snijegu...kad se probudiš u jutro i imaš još onako mutni pogled u očima, dogegaš se do prozora i sve je bijelo...i onako u čudu protrljaš oči jer kao ne vidiš dobro,ali i dalje je sve bijelo...i onda ona sreća koja se uredno svake godine pojavi u meni...jednostavno odlično...volim kad me male stvari razvesele...volim, obožam...ne razumijem ljude koji mogu biti gunđavi kad snijeg onako lijepo, lagano, lelujavo pada...bezbrižno, mirno...baš onako opušta...i to još prvi snijeg...a mi nemamo već godinama dobar snijeg...ahhh, eto...samo toliko...da i ovdje bude zapamćeno da je danas bio prvi snijeg...
inače nekih značajnijih novosti nema...samo šaljemo velike pozdrave vatrogasnoj naciji i svima koji se tako osijećaju, naravno od ekipe iz ČIČA STAROG...


pogled na grad Sinj :)


zvonik iz bližeg


cesta na Sljeme :)

dro :)

p.s. mislim da mi malo fali moj blog...hmmm
pozdrav svima

ponedjeljak , 10.11.2008.

posljednji pozdrav...

…Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza što su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjecanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane...

Dragi naš prijatelju, u nevjerici pišemo da te više nema među nama i da više nikada nećemo vidjeti tvoj iskreni i neiskvareni dječji osmijeh. Jedino što nam preostaje i što nikada nećemo zaboraviti je sjećati te se sa upravo takvim osmijehom na licu. Pamtit ćemo te kao vedrog i uvijek za šalu spremnog dečka koji je u živote svojih najbližih unosio samo veselje i vedrinu. Josipe, otišao si prerano ali u našim srcima ćeš živjeti vječno…Počivao u miru.









članice DVD-a Staro Čiče