…Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjecanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane...
Dragi naš prijatelju, u nevjerici pišemo da te više nema među nama i da više nikada nećemo vidjeti tvoj iskreni i neiskvareni dječji osmijeh. Jedino što nam preostaje i što nikada nećemo zaboraviti je sjećati te se sa upravo takvim osmijehom na licu. Pamtit ćemo te kao vedrog i uvijek za šalu spremnog dečka koji je u živote svojih najbližih unosio samo veselje i vedrinu. Josipe, otišao si prerano ali u našim srcima ćeš živjeti vječno…Počivao u miru.



članice DVD-a Staro Čiče
Post je objavljen 10.11.2008. u 20:44 sati.