ponedjeljak , 28.08.2006.

Nastavak Kupa Hrvatske; «Desno Trebarjevo»

Škvadro draga…

Vjerujem da je svima vama, kojima je Kup Hrvatske ove godine donio vatrogasno uzbuđenje, natjecanje u Desnom Trebarjevu bilo od velikog značaja. Nama je to zapravo bila zadnja prilika da nadoknadimo sve one bodove koje smo izgubile ne pojavivši se na jednom natjecanju…Na kraju, bila je to prilika koju nismo iskoristile, ali i prigoda na kojoj smo se profeštale i zbilja dobro zabavile. I zato, pohvala nadležnima i odgovornima na cjelokupnoj organizaciji, ako su svi bili zadovoljni barem upola koliko smo mi bile, onda ste odradili dobar posao (kao i svake godine).

Što se tiče naše vježbe, nema se što previše ni reći. Vrijeme nam je bilo solidno, 40s, a štafeta nas je nažalost pokopala. Nisam previše ni očekivala jer promjene u ekipi nisu obećavale neku sigurnost. Skinule smo par sekundi i poboljšale se u trčanju, ali nam to nije pomoglo jer smo kiksale u jednoj izmjeni i dobile kaznene bodove (59s+10s). Sve je bilo jasno, a nama je onda preostalo da iskoristimo svaku minutu za zabavu i ples… Ples? Ja sam svoje «otplesala» još na terenu; naime, krivo sam stala u punom šprintu i iskrenula nogu. Mislila sam da nije ništa pa se nisam ni štedila u drugoj vježbi i štafeti, ali vrijeme je pokazalo svoje, a natečeni gležanj me malo zabrinuo. Dalje, slijedi scena u kojoj šepam i muvam se kroz gužvu… ali ne dam se ja! Najele smo se i ubrzo se izborile za mjesto na podiju tako da smo se stopile s ruljom koju je ponio ritam grupe «Kiss».

Svaka sekunda nam je bila ispunjena, bilo u društvu Deanovca, Lekenika (dečki, mrak vam je «Krf Jezuševa»), Belajskih Poljica ili Eichena, a ubrzo se jato Tweety-a okupilo na proglašenju. Bile smo druge; zasluženo prvo mjesto i 22 nova boda odnijele su cure iz Breškog Jalševca, te u muškoj konkurenciji dečki iz Lekenika. ČESTITAMO POBJEDNICIMA! Nismo se ni snalazile više, niti smo se mogle odlučiti s kim slaviti pa smo u svoj toj strci zaboravile čestitati na mjestu događaja..svaka čast slavljenicima!

Dok su neke nazdravljale, neke čagale, neke naručivale pjesme, ja sam pazila na svoju nožicu (na kojoj je danas grba kao u zvonara crkve Notre Dame), al sam zato razvezla jezik pa šprehala njemački i spikala engleski ne bih li okončala te dogovore oko našeg gostovanja kod FF Eichena. Još su me htjeli i prodat njima, hehe…Dobile smo njihove majice koje su sad u novoj kolekciji zajedno sa šeširima od prošle godine. Sve u svemu, ludo je bilo, makar me to ludilo koštalo ponovnog izleta u Draškovićevu i prisilnog mirovanja. Zbilja, vrijedilo je! Hvala svima koji su imali strpljenja u plesu, kaj je-je, gegala sam se kao da imam dvije lijeve noge. To se ne bi moglo reći za Ivu i Ninu npr, one su se laktarile i dale do znanja da ih ništa neće omesti na podiju! Tak i treba! Osmijeh nam se nije skidao s lica, veselje nas nije napuštalo, a dobra volja je u potpunosti bila prisutna… mislim da se to vidjelo na svima nama, a ako i nije, uvjerit ćete se sami kad objavimo fotke…

I još jedna stvar; nemojte odustajati od vatrogasnih blogova…! Pa to je odskočna daska za nova poznanstva i prijateljstva. Upoznale smo se tako i s curama iz Otoka, koje vjerojatno ne bismo ni primjetile da nismo ostvarile ovakav kontakt preko komentara. Pozdrav i njima! Zahvala curama iz Kaštel Sućurca što su uskočile u tako banalnoj situaciji i posudile nam taj «detalj opreme» koji smo u strci zaboravile, hehe…
Lijep pozdrav svima!!!

By Marina


UPDATE by Nana

pripreme za stazu

uvijek raspoloženi - Iva, Nina i vozač Mika

Nina i naša vjerna Dro

Marina u društvu Njemaca

zasluženi pehar

Pozz ljudi