nedjelja , 30.07.2006.

To će biti taj dan

Samo da nismo zapjevali na vježbi u petak jer su naši klinci bili napokon spremni za svoje prvo natjecanje...
Pune ponosa, Petra, Marijana i moja malenkost zaputile smo se jučer u dragu nam Breganu
sa našim podmlatkom.
Iako nas je na putu do tamo oprao pljusak, nama to nije moglo pokvariti raspoloženje.
I čim smo stigli, klinci su bili spremni za akciju iako su na terenu još bile vježbe za djecu s brentačama
Ah, vidi se da su naši;)
I dok smo nakon dugo vremena prijavljivali MA ekipu, svi su gledali pa gdje su ti naši dečki...
Ugodno su se iznenadili kad su vidli našu malu hrpicu ponosa kako širom otvorenih očiju prate vježbu prve ekipe na stazi.
Eh, za par godina... –komentirali su.
I dok smo čekali vježbu, vrijeme smo iskoristile za ''klafranje'' s našim domaćinima, dečkima iz Bregane, Bronxom i Haubom.
No ubrzo se začulo – MA ekipa DVD-a Staro Čiče može se pripremiti za stazu...
Dečke smo spremile najbolje što možemo, iako su im hlače i jakne doslovno padale
Uz malu pomoć oko slaganja opreme, motanja štrikova i nakon zadnjih uputa,
to je bilo to-bili su spremni pokazati sve što znaju...

click

Tijekom prve vježbe vidjelo se da je trema napravila svoje, pa je ispala 71sek + još par grešaka, no kad su shvatili da to nije ništa strašno, drugu su vježbu napravili kao pravi profesionalci pa je ispala 65 sekundi. Kada su suci zaustavili štoperice čuo se veliki pljesak,ne samo nas već i svih okupljenih koji su sa velikim zanimanjem pratili vježbe.
Ne znam tko je bio više ponosan, mi ili oni, pa su nas stalno ispitivali kako je to sve izgledalo, da li su bili brzi, jesu li dobro spojili usisni...

Otišli smo do kombija gdje su se dečki, još vidno uzbuđeni, preskinuli i osvježili a zatim smo produžili do vatrogasnog doma, da nahranimo naš ponos.:)

click

Moramo priznati da su nas dečki ugodno iznenadili svojim ponašanjem, jer su nas doma ponekad znali dobro naljutiti jer nisu mogli prestati pričati pod vježbama.
Kada su si dečki pojeli, otišli su škicati cure iz Otoka , ali su se ubrzo vratili punih ruku.
Naime, kao i svake godine, tamo je bila održana tombola za sve prisutne, pa nam je ubrzo stol bio pun spužvi za pranje suđa, tanjura, ribičkog pribora, kistova, alata...

Naravno, dečki kao dečki, napravili su veliku predstavu od toga i dobro nas nasmijali...
Oko 9 sati, zaputili smo se doma, jer nam je danas par dečkiju išlo na more.
Sada slijedi mala pauza do natjecanja u Molvicama, gdje opet možete vidjeti nove pustolovine naših dečkiju,
a nas cure možete ponovo vidjeti na natjecanju u Potoku, 12.8.

Čestitke pobjednicima, DVD-u Deanovec u muškoj i DVD-u Zaprešić u ženskoj konkurenciji! Naši dečki zauzeli su odlično 11. mjesto od 14 ekipa.

I naravno pozdravljamo naše Martinu, Marinu i Petru koje su na moru

Do sljedećeg tipkanja,
Petra i Mateja

subota , 22.07.2006.

Proteklih par dana...

... smo se družile s dečkima iz FF Eichena, što ste već i pročitali u zadnjem postu. Nije nimalo lako organizirati to sve, ali nije nam bio problem isplanirati jer nam je zbilja drago da su nam došli malo. I tako, u ponedjeljak ujutro sam dobila sms da su stigli u Čiče i da nas čekaju kod Phoenixa (a ja sam još bila u krevetu!) pa sam se brže-bolje spremila i s Martinom otišla po njih. Uranili su «samo» dva sata. Sitnica.
Ugodno smo ih smjestile u prostorije vatrogasnog doma, odnosno Mjesnog odbora čime su bili oduševljeni. Doručkovali smo zajedno, a nakon par sati odmora se sastali kod mene da bismo ručali. Mama je dobila toliko pohvala za hranu i sad joj je nos visoko u nebu, hehe! Onda smo otišli na kupanje, a Daniel se nije dao doma, rekao je da bi si najradije sagradio kućicu uz jezero, luđak... ubrzo smo se našli kod doma gdje inače treniramo pa smo taj dan, prvi put nakon duuugo vremena, imale trenere! Ideš..! I to vrhunske! Kako oni -svi znaju sve-, mijenjali smo pozicije i vježbali kao miješana ekipa. Imala sam čast spajati usisni s Mathiasom, no toliko je brz da mu u prvih par vježbi nisam ni trebala, sve je praktički spojio sam! Nabio mi je komplekse, aaaaa! Ali stigla sam ga kasnije, usisni nam je bio negdje 16 s, ludilo. Morao je priznat da smo dobre, aha! Dobile smo dosta pohvala, ali i još više kritika pa ćemo poraditi na nekim stvarima...
1
2
3
4
5
6
Kasnije večera... Izrazili su želju za pizzom pa smo ih odvele u najbolju pizzeriju u Gorici. Punih trbuha smo sve to otišli «zalit» u Cabannu, fino smo se izvalili na foteljice na terasi i dali majstoru za koktele puno posla! Bila je baš lijepa večer, prava uživancija... vratili smo se u njihovu «bazu» i do 3h prepričavali kojekakve zgode. Došla sam doma s bolovima u trbuhu od toliko smijeha. Dečki su živi urnebes!
Drugi dan..hm.. probudila sam se, umila se i oni su već bili kod mene. Da, oni nisu točni, nego dolaze pol sata ranije! No, kako su se lijepo udomaćili, s mamom su već dogovorili kad će biti večera, kolači i tako. Marijana i ja smo danas s njima cijeli dan bile na kupanju... Vrijeme je zbilja brzo prošlo, dofurali smo si cd player i zauzeli cijelu plažu, roštiljali, dobili boju, «piciginali», «frizbali»...
7
8
9
10
Kasnije smo opet imali trening, danas je to sve puno bolje išlo, a dobile smo i neke lekcije. Navečer večera kod «the coolest mom in the world»- tak su zvali moju mamu, pa opet izlazak. Martina je vozila Mathiasov auto, rekli su da mi njih vodimo i da ćemo se bolje snać jer smo išli u Zagreb. Kao i tipični turisti, stalno smo se fotkali, naša metropola im se fakat svidjela, pogotovo centar i prepuna gradska špica (iako je bio utorak), Tkalča... budući da imaju brz metabolizam ,ubrzo su već bili gladni pa smo išli jesti (Martina i ja idemo drugi tjedan na more,a ak nam ove kasne večere prijeđu u naviku...uf...). Na povratku smo još malo svratili u Goricu, a na kraju, zoru dočekali u domu svi zajedno. Pokušavale smo ih naučiti da kažu nešto na hrvatskom, i uspjele smo- nakon pol sata mučenja, previjanja od smijeha i petljanja jezika, čule smo «OTORINOLARINGOLOGIJA», naravno, uz teški naglasak! A Martina i ja smo naučile neki njihov dijalog, to nam je sad glavna fora. Bilo je već krajnje vrijeme da dođemo doma, uz dečke, kući nas je dopratilo kukurikanje pijevaca...
Nakon par sati sna, našli smo se opet svi zajedno da se pozdravimo, jer se nećemo vidjeti...jedan dan!
11
12
13
14
Petak…. Dakle, dečki su u srijedu otišli malo do mora, a u četvrtak navečer bili u Lekeniku. U petak su došli opet k nama pa su otišli na kupanje dok smo Martina i ja petljale oko ručka. Onda smo se okupili i fino se najeli kod nje pa su nam pomogli oko pranja suđa tak da se što prije nacrtamo na jezeru. Ovaj put sam ja imala čast voziti, rekli su da moraju vidjeti kakve smo vozačice, a i uvjerili su se da im životi nisu ugroženi dok smo mi za volanom. Par sati je prošlo brzo i morali smo se oprostiti…
15
16
17
To bi bilo to, zgo! Bio je to ispunjen tjedan, i za nas i za njih jer su rekli da sljedeće godine isto žele doći, vjerojatno u većem broju. Nadamo se da ste se i vi dobro proveli ovih dana, kako na moru, tako i kod kuće…
Uživajte!
By Marina

nedjelja , 16.07.2006.

Roštiljada

Kao što smo već i najavile, imale smo roštiljadu ovaj vikend kod Petre. Spojili smo dva rođendana i to lijepo proslavili. Znate već i sami kako to biva na ovakvim prigodama; svi smo se dobro proveli i zabavilli se. Samo na mom fotiću ima 192 slike + par filmića, pa evo najzanimljivijih:

...naši dragi slavljenici- Petra i Dado...

petradado

...kad se muški prime posla...(sreća da je kuća bila puna vatrogaskinja )
1

...ali na kraju, bilo je dosta za sve...
2

Twister je definitivno prava igra za smijeh i dobru atmosferu, svi su igrali; cure i dečki, spretnjaci i nespretnjaci, visoki i niski (a našla se i dovoljno podla duša koja je sama odabirala boje zbog kojih su mnogi popadali- tu sam, hehe ! ipak sam ja kuja, jel da? )

3

4

5

6

7

8

i u dobru i u zlu, za našu Petru, uvijek smo tu!
9

čak i ako treba salatu napraviti...
10

ili biti žrtveno janje neke zafrkancije...
11

Ovom prilikom pozdravljam društvo koje se odazvalo na rođendan, curke na moru, a i sve ostale koji ovo čitaju; one koji nas vole i one koji nas mrze, nije bitno! Nama je ionak sve raaaaavnooooo! "...i ništa nam neće ovi dan pokvarit..."

Ovaj tjedan smo u društvu dečkiju iz njemačke ekipe FF Eichen. Njih smo spominjale kad smo pisale o natjecanju u Lekeniku... Kako im se u Hrvatskoj svidjelo, odlučili su doći ovdje na more. No, ipak će veći dio svog boravka u Lijepoj Našoj provesti kod nas u Starom Čiču pa smo tako narednih dana domaćini. Martina, Marijana i ja smo glavne organizatorice svega pa je pogotovo danas bilo sređivanja i vozikanja svuda.Eto, toliko.... Javimo se uskoro s novim fotkama!
PoZdravko!
by Marina

četvrtak , 13.07.2006.

Neki novi klinci dolaze...

Novosti što se tiče naše ekipe nema; na godišnjem smo do natjecanja u Potoku, 12.8. No, to ne znači da dangubimo... Naime, skupila nam se opet mlađa muška ekipa pa sad prolaze obuku. Već smo mi «stare koke», moramo za sobom ostaviti neke nasljednike. Dečki su čist' ok s obzirom na dob i na to koliko su zasad vježbali te se nadamo da će ubuduće Staro Čiče i dalje imati predstavnike na koje će se ponositi... Martina i ja smo ovih dana bile trenerice što nam još i dobro ide; ipak treba izdržati sat vremena s klincima u pubertetu te ih još nešto i naučiti! Sutra se također okuplja i nova ženska ekipa u koje već sad polažemo nadu da će nas jednoga dana dostojanstveno zamijeniti, ponajviše dobrim vježbama na terenu. Ako pokažu volju i zainteresiranost, mislim da smo onda na pravom putu da od njih napravimo «dream team». Toliko zasad od nas... Uživajte!
By Marina

ma zar nisu pravi slatkiši??

klik klik

utorak , 11.07.2006.

Buševec + Bijela Gorica

I tako su još dva natjecanja iza nas. U subotu smo bile u Buševcu, gdje se osim tradicionalnog kupa održao i Kup Turopolja, tj. gradsko natjecanje, a u nedjelju na natjecanju u Bijeloj Gorici. Nakon tri tjedna «bolovanja» naša vodna 1 je napokon bila spremna za vježbu...hm..spremna? Da baš!! Zakazala je i u jednoj i u drugoj vježbi; u prvoj nam je vrijeme bilo 39.7, a da Marina nije petljala bila bi oko 36-37. Druga nije ni vrijedna spomena. Između ostalog, Marina je dala intervju za OTV, pa ako nekoga zanima može ga pogledati u četvrtak oko 17h. Ostatak dana je bio u znaku zafrkancije i smijeha...profeštale smo prvo mjesto, a negdje oko pola noći krenule kući, jer je sljedeći dan trebalo ići na drugo natjecanje.
Bijelu Goricu smo pronašli od prve, što je čudno jer mi inače lutamo.. Bilo je vruće i sparno pa smo se čoporativno zavukle u hlad i naravno, kasnile na stazu..no opet tu je naš dragi Klasa koji se brine o svemu...
Vježbe su nam bile katastrofa, mala Petra je «zaplivala» između cijevi....srećom, nije joj bilo ništa. Bile smo treće i svaka čast curama koje su tad bile bolje...nama jednostavno nije sjela oprema ni teren, a i bile smo iscrpljene i pune briga zbog ispita. Otišle smo kući prije proglašenja zbog obaveza koje su nas čekale.
I za kraj; svaka čast organizatorima i jednog i drugog natjecanja..Vaš trud je urodio plodom, samim time što je odaziv ekipa bio zadovoljavajuć.

Uživajte...

1

2

3

4

5

martina

srijeda , 05.07.2006.

« Gluposti se uvijek događaju u paru...? »

Svi vi imate svoje «zlatne trenutke» ili žute minute, koji, ovisi o situaciji, završavaju slavno ili neslavno. Imale smo i mi jedan takav, recimo neslavan.
Glavne akterice u ovom filmu bile smo mi (Martina & Marina). Dosada nas natjerala da se uputimo do Velike Gorice, no očito smo odabrale krivi trenutak i krivo prijevozno sredstvo! I tako, uz priču i aktualne teme vezane za ljeto, već smo bile na parkingu i zaključavale smo auto... Kad odjednom... Ugledasmo murju kak zauzima položaj točno iza našeg auta (to je valjda bila sigurnosna mjera u slučaju bijega ili what the f...?) Zapiljile smo se u njih ko tele u šarena vrata i ostale ukopane na mjestu, razmijenivši samo među sobom poglede (Gdje? Tko? Kako? Zašto?). «Dobra večer, gospodične.»- pozdravio je jedan od dueta. Jedva smo i stigle otvoriti usta, a prijeteće pitanje nas je opalilo: «Mlade dame, kroz koje ste svjetlo na semaforu prošle na raskrižju Kolareve i Zagrebačke?» (nama opet kroz glavu prolazi- what the f...??) Naravno, dobile smo odmah odgovor, po kojem ispada da smo prošle kroz treptajuće žuto! Ok, onak, to je bio početak žutog, i taj izbor je bio sigurniji za prolaz nego za naglo stajanje- u tom slučaju bih stala nasred raskrižja, a vjerujem da bi potom uslijedila scena u kojoj mi svi trube i psuju... Uglavnom, ubrzo sam izvadila prometnu i vozačku, a striček se primio posla i počeo pisati čestitku, koja mi je odmah bila «nagrada» za položen ispit toga dana. Martina i ja smo se cijelo vrijeme smijuljile jer nismo mogle vjerovati radi kakve gluparije su nas zaustavili, a toliko smo puta već vozile i više od dopuštene brzine, preticale i prestrojavale se na punoj liniji, prolazile kroz žuto, skretale bez žmigavca... Ma joj... Ludilo! A tu večer smo se zbilja vozile ko penzionerke, da i ne spominjem koliko sam sad opreznija za volanom nakon pada sa skutera...
Osim ovakvih ispada, i dalje se bavimo rješavanjem ispita što nam uglavnom polazi za rukom. Misli nam sve više okupiraju planovi za moooreeee.... Ne znamo točno gdje će koja, glavno je da se ide. Zahvaljujemo ovim putem našim Mladostašima na tolikim pozivima u Kaštel, ali teško nam je to realizirati i uskladiti sa svim obvezama i planovima. Ako se ukaže prilika da vas barem posjetimo na jedan dan, javit ćemo se!
Što se tiče natjecanja, ovaj vikend planiramo tour de Buševec & Komin, samo još ne znamo kako ćemo to izvesti... Znamo samo da idemo vlastitim prijevozom (ha, ja ne vozim tako da nema bojazni da prođem kroz treptajuće žuto!!). A koji su vaši planovi? Gdje će tko? Pišite nam...
Vidimo se...
................................................................................
There are two competitons this weekend; in Busevec and Komin. The one in Busevec is of great importance for us 'cause it's municipal competition and we should be among first three teams in order to compete in district one next year. Since I've had an accident, we didn't train and I still don't know how my arm is going to hold out everything. Tomorrow we'll know what's the situation like...
So, pezze- if you have some questions regarding this report, you know where to ask. Big kiss!

By Martina & Marina


UPDATE
malo za promjenu vam pišu Marijana i Mateja
Dakle, mi smo bile na koncertu Franz Ferdinanda i
sada imao veeeliku želju da to iskustvo podijelimo s vama

Koncert je bio preeeedobar, stvarno smo uživale,
Bog zna da smo i zaslužile nakon naporne školske godine
Svirka je trajala oko sat i pol,
a pošto smo stajale odmah u prvom redu još nam zuji u ušima
Dečki su se pokazali u pravom svijetlu,
svirali su odlično a privatno su jako simpatični.
Nego, kako to mi znamo?
Ovako
paul
nick
alex
bob

LONG LIVE FRANZ

franz

pozdrav svima