petak , 30.06.2006.

Ništa posebno...

Da čekamo do sljedećeg natjecanja kako bi objavile post, zbilja bismo se načekale. Moje bolovanje je gotovo, ali još uvijek ne bih smjela trenirati jer me ruka i dalje boli. Dakle, ovaj vikend nas nećete vidjeti na natjecanju u Bobovici... Žao nam je kaj nećemo doći, uvijek nam je tamo bilo super!
Budući da imamo gužvu na faxu (ja npr., imam 6 ispita sljedeća 2 tjedna), ne znam ni kad ćemo vježbati, no zbilja bismo trebale jer je drugi tjedan Gradsko natjecanje u Buševcu što nam je uvjet za prolaz na Županijsko. Ne bi trebalo biti nekih problema, samo da mi ruka ne otkaže i sve će biti ok. Drž'te mi fige!
Onda je uskoro i Petrin rođendan kojeg ćemo obilježiti prigodnim slavljem, a nju obasipati poklončićima... O tom-potom... Ovaj vikend planiramo nekakvu roštiljadu, no vidjet ćemo hoće li se to na kraju ostvariti. Nadam se da vas ovo sunce i pasje vrućine nisu ošamutile; mi smo ovdje poput vampira, van se ide kad padne mrak, hehe... Sreća da si vrijeme koje provodimo u kući koliko-toliko ispunimo gledanjem utakmica; sad je već jaaako zanimljivo, iako su moji favoriti ispali, šmrc. Kaj mislite, tko će pobijediti?
U zadnje vrijeme sam dosta prikovana za komp pa sam malo i mijenjala dizajn tako da blog izgleda u skladu s godišnjim dobom. Ona plava je bila baš hladna...
Toliko od mene za sad... Pozdravljam svoje curke, sretno vam bilo s ispitima! A svima vama želim dobar provod gdje god se zaputili...
Pusichak!
......................................................................................................
And one big kiss for FF Eichen! I heard you made great results on trainings... 29 seconds on 20m pipes? You're unbeliavable! I watch your video clip from Lekenik almost every day, it's amazing. We wish you luck in further competitions, hope to see ya soon... bye-bye!
.....................................................................................................
By Marina

nedjelja , 25.06.2006.

IX. KUP LEKENIKA

Kolko strke i zbrke oko tog natjecanja…joj već su nam svima živci popustili i pukle smo na sve strane. Bilo je toliko uzbuđenja da se do jučer u 2 nije znalo da mi zapravo i vježbamo. Zivkanje cijeli tjedan, jel vježbamo il ne…stres na sve strane. Na kraju smo ipak odlučile da se u Lekenik ide, makar samo kao turisti. Kako je bilo tehničkih problema s našim kombijem, išle smo vlastitim prijevozom. Nina i Petra su uzele svoje jurilice i oko pola 4 napokon smo i krenule. Došavši tamo, prvo smo pozdravile ekipe jer su nas sa svih strana svijeta zvali, Deanovec, Belajske, Potok, Buševec…dok smo to obavile, trebalo se odlučiti jel vježbamo kao muška, ženska ili nikakva ekipa. Došle su cure iz Breškog Jalševca i Marina i ja smo se uputile do njih da ih zamolimo za vodnog 1. Sva sreća, pa su cure i njihov zapovjednik bili toliko dobri i na kraju smo umjesto naše Marine, kao vodnog 1 imale drugu Marinu iz nama najkonkurentnije ekipe trenutno-Breškog Jalševca. One su svoju vježbu napravile fenomenalno-na obje vježbe sudačke štoperice zaustavile su se ispod 40 i to na 38 sekundi. Što reći, osim svaka čast cure. Nažalost, u obje vježbe imale su greške pa je njihovo vrijeme na kraju bilo 43s. a sad smo na scenu trebale doći mi… nismo očekivale izljeve brzine, jer zamijeniti vodnog 1 nije mala stvar. Prva vježba od početka je vodila ka katastrofi, i to u velikoj mjeri zbog mene. Prvo sam se popiknula na usisni, pa sam skoro otišla i zaboravila spojit zadnju cijev(jer donji zub nije sjeo), onda vrhunac svega-kako mi je uže iz torbice bilo svagdje osim tamo di bi zapravo trebalo biti, tako sam ja to nekako i dovukla do sebe i zakvačila uže a sitku, kao dijete koje prvi put vježba i susreće se s njom, OSTAVILA IZVAN BAZENA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!naravno da je na moj račun i na račun moje sitke, poslije bilo i više nego par tona smijeha i zaje….ja nisam mogla vjerovati…ali ruku na srce, nakon svega u toj prvoj vježbi i nakon takvog usisnog, koncentracija mi je bila tamo gdje je trebala biti sitka-u bazenu. ali ajde-bit će bolje u drugoj. I bilo je-Marina i ja smo se našle u spajanju i na kraju je vrijeme bilo izvanredne 42 sekunde. Nitko sretniji od nas. Tim više što je druga cura to napravila s nama a prvi put vježbamo zajedno. jedino što nam je žao je to što smo im, koje li ironije, tako oduzele prvo mjesto-njihova cura vježba za nas i na kraju mi budemo prve. Ali tako je valjda moralo biti. Ovim putem bih još jednom htjela zahvaliti cijeloj ekipi Breškog što su nam pomogli u stvarno nezavidnoj situaciji, ponajprije zato jer se njih i nas smatra najboljim ekipama u Hrvatskoj. Hvala Marini što je skupila snage za još dvije vježbe s nama, i naravno hvala njihovom zapovjedniku na pomoći. Nadam se da se one neće ustručavati nas pitati za pomoć kad će im nešto trebati, jer smo im ogromne dužnice.
Nakon takozvanog normalnog dijela natjecanja, počelo je natjecanje u Superkupu, prvom takve vrste u Hrvatskoj. U njemu su mogle sudjelovati najbolje ekipe, tj. one koje su ostvarile najbolje vrijeme i bile među osam najboljih na Kupu. Moram priznati da je bilo jako zanimljivo gledati dvije usporedne vježbe i tim više što samo jedna vježba odlučuje o pobjedniku, bilo je još napetije. Od osam najboljih u finale su se plasirale dvije, također konkurentne, ekipe-Belajske poljice i domaćin Kupa- Lekenik. U najnapetijoj vježbi ikad, pobijedili su gosti-BELAJSKE POLJICE i osvojili Superkup sa vremenom 31,7s(tako je bar pokazivala moja štoperica). Uzbuđenje se nastavilo u domu i kad je došlo vrijeme proglašenja, svi su bili na nogama i ponosno preuzimali svoje zaslužene pehare i priznanja. To je bilo kao na red carpetu, blic na sve strane, toliko pehara, toliko ljudi... Ma mrak! Kad smo primale svoj pehar, ovi ludi Nijemci su počeli s dernjavom: «Staro Čiče... Staro Čiče...!» A kak je to slatko zvučalo, onak s naglaskom...I mi smo njih nagradile –valovima-, a što se tiče pobjede Belajaca, ma sigurna sam da je naše navijanje uvelike pomoglo: «Peeeeroooo, Pero mucice...»
Druženje s ekipama nije bilo upitno-stalno smo bile okružene dečkima iz Belajskih, Deanovca, Trebarjeva, Potoka, pa su čak i oni dečkići iz najudaljenijeg nam Eichena kratili svoje vrijeme s nama i usprkos različitim jezicima sporazumijevanja, nekako smo se snalazili na engleskom-njega valjda svi znaju. Dobra zabava nastavila se uz grupu Planet ljubavi do kasno u noć tako da smo se kako koja pokupile doma oko 3. Naporno natjecanje do bola, ali sve se isplatilo-sva ona briga i muka sada su iza nas, a pred nama je tjedan dana odmora pa se svi vidimo u Buševcu na njihovom Kupu. Točne rezultate Kupa Lekenika ne znam, pa neću stavljat ni one koje znam već se toplo nadam da će to učiniti moje curke kad budu stavljale slike, kojih budite sigurni, nije nedostajalo. I naravno, čestitke svima koji su nastupili i bili tamo.

Veliki pozdrav svima od neslavnog cijevnog 1-Ive.


.................................................................
update
.................................................................

As I promised, here are few words in English... We didn't write that much about this great team in the first post so this is for them.
First, I'm very sorry 'cause we're not able to see them more than once a year, but on the other hand, I'm also very happy to spend some time with them yesterday. It's a great team- excellent job on terrain and then excellent job at the party! We were astounded when we were watching their performance, Martina and I found new ideals and exemplaries for positions that we train. Well done, guys! I must thank you all for being a support and for giving advices. Of course, thanks again for your invitation, but I think that for now, those are just empty words which will be hard to turn into deed. But we still hope... So, just to inform you, they arrived home after 9 hours of driving and everything is ok. Big kiss to everyone- Mathias, René, Dirk, Marco, Jan, Guido...

pehar ostaje kod nas

Eichen i Čiče

Eichen, Belajske i Čiče

Belajske i Čiče

by marina & martina

srijeda , 21.06.2006.

izlet u draškovićevu....

vjerujem da više manje skoro svi znate da je marina imala malu nezgodu; naime pala je sa skutera. srećom, skuter je okej, ogreban je na par mjesta...šalim se, šalim se..ma marina je živa...hoda, trči i od rana jutra urliče..
ali kako u tom padu najgore prošla njena lijeva ruka (natekla je i poplavila) jučer smo se mi dvije uputile u draškovićevu. pošto već neko vrijeme imam problema sa stopalom i buba me, nisam mogla brzo hodati (a i mogli ste vidjeti u ivaniću da šepam) put je trajao dvostruko duže. nekako smo se dovukle do bolnice i onda čekanje i čekanje i čekanje..dok ju napokon nisu pozvali u ambulantu. izašla je van zamotane ruke i poslali su je na rentgen. uglavnom, nije ništa slomila, a ruka joj je natekla zbog nekog istegnutog živca u vratu. sa rentgena se vratila sva strgana, jer su ruku slikali sa svih strana, pa je bilo natezanja. zbog istegnutog živca u vratu je dobila ovratnik...joj, kad sam ju vidla nisam mogla, a da joj se ne nasmijem (iako mi je to isključivo zabranila)..he he...
ne znam koliko ćemo izbivat sa vatrogasne scene, možda koja dva – tri tjedna dok nam marina ne ozdravi. strašno nam je žao zbog lekenika, htjele smo se natjecati u superkupu...ali kad nas neće, onda nas neće. također gubimo i prijelazni pehar, al nema veze...
hvala svima što se brinete i ispitujete za marinu, ona vas sve pozdravlja i šalje puse!!

pa pa..

voli vas vaša martina

nedjelja , 18.06.2006.

9. KUP GJURE S. DEŽELIĆA

Ovaj je dan zbilja bio... svakakav! Ponajprije vruć, a dalje - pun iznenađenja, napetosti, smijeha... Ma svega. Kako smo sinoć bile malo vani u Gorici s dečkima iz Kaštela, nekima je falilo sna, ali već smo navikle na to. Osim toga, dobile smo ruže, ukrali su čaše za nas (nemojte to nikom reć) i baš nas ugodno iznenadili tu večer tako da nimalo ne žalimo što smo na kraju otišle i u Mraclin. Hvala na svemu! Puse svima...
Pa eto, krenimo od početka. Došle smo tamo oko 11h, prije nismo mogle... Pustile smo korijenje na starom mjestu, u hladu na parkingu. Dekica je ubrzo bila prostrta, a mi smo se uredno, poput sardina, izvalile. Mislim da nismo ni bile svjesne koliko ljudi stane na nju dok nam se nisu pridružili Lekeničani! Čoporativno smo se muvale okolo i nekako je vrijeme do naše vježbe brzo prošlo. Znale smo na čemu smo, i što bi bilo dobro napraviti tako da smo bez nekog pritiska oko 15h bile na stazi znajući najbolje vrijeme (Breški Jalševec-38.4s). Naši treninzi ovaj tjedan su nam davali nadu da napravimo naj vrijeme, ali vrijeme štafete nam je zato dalo do znanja da se oprostimo od prvog mjesta. Kapa dolje curama iz Jalševca, tim «atletičarkama» je teško praviti smutnju kad je štafeta u pitanju. I tako, opalile smo prvu vježbu sigurnije pa je ispala čista s vremenom od 39.6 s. S tim vremenom smo osvojile drugo mjesto. Ma, mrak! Puna šaka brade... Zrak čist, možemo dalje. Druga nam je bila 38.2 s što nas je posebno razveselilo jer je to bio naj rezultat-naš osobno (na natjecanju) i na današnjem kupu uopće. Zbilja nije stvar koje je to mjesto donijelo, nego što je to nama značilo. E, ali... Uvijek taj «ali». Pisali su nam grešku... Ja sam vodni 1, imam veliku ulogu i na usisnom i na navali, i znam da je sve prošlo glatko i «čisto». Kad sam čula da je pisana greška cijevnom 2 «nepravilni rad» odnosno «spajanje na zemlji», bilo mi je fakat žao jer nisam mogla vjerovati, nešto mi nije štimalo. Kako smo se sve dosta uspuhale, meni se u trenutku malo zamaglilo pa sam imala prisilno spuštanje na zemlju da dođem k sebi. Počela je strka, puno je ljudi bilo oko staze gdje smo vježbale... Ah, otrčale smo štafetu 63.5 s, što nam je prosjek (dovoljno daleko od već spomenutih cura- 60 s), ali ovo natjecanje nam je bilo pravi pokazatelj da se trgnemo i počnemo više raditi na tom trčanju. Da, vidite, dečki iz Deanovca su odličan primjer za to, danas su zahvaljujući štafeti bili prvi, a na prošla dva natjecanja za Kup Hrvatske su imali najbržu štafetu. Bravo Supermani!!!
Mnogo ljudi nam je predlagalo da se žalimo, ali smatrale smo da to nema smisla, jer nam to ne bi promijenilo plasman ni bodove... No, ipak... Vrag mi nije dao mira pa sam otišla do sudaca i popričala s njima. Dotični sudac se nije pojavio na toj raspravi, što mi je jako žao, jer se ostatak ekipe nije mogao baš ponajbolje obraniti od mojih pitanja i zapitkivanja. Sve sam manje vjerovala u tu famoznu «grešku». Nije bilo nikakvih problema zbog naše žalbe, ali ništa nije riješeno. Na kraju sam, nakon toliko razgovora s dosta ljudi i sudaca, došla do potvrde svojih sumnji, tj. sumnji svih nas. NIJE BILO GREŠKE! Ali eto, nema veze, nema beda... To nije službeno, ali mi znamo. A sad i vi... – da je to bio najbolji rezultat danas na natjecanju.
Čestitamo Breškom Jalševcu i Deanovcu na osvojenim prvim mjestima, baš je bilo zasluženo. I naravno, svima koji su pokupili poneki bod, imajte na umu-bolje išta nego ništa (vjerujte, znamo iz vlastitog iskustva koliko smo sad u zaostatku zbog izostanka s natjecanja u Varaždinu). Nakon neke okvirne računice, na trećem smo mjestu u poretku za kup, vidjet ćemo koliko ćemo to uspjeti nadoknaditi... Bit će neizvjesno do kraja, što cijelu ovu stvar čini i više nego zanimljivom i napetom! Još jedne od glavnih favorita, cure iz Komina, danas nisu bile u svom punom sjaju. Očito nije bio njihov dan jer su podbacile u vježbi, no zato nisu zaostajale s nama u razgovorima i raspravi oko nekih grešaka ili «grešaka». Poštujemo prosude svih sudaca, ali-koliko glava, toliko mišljenja. I mi imamo pravo na svoje... Svaka pohvala svim sudačkim timovima, trebalo je odraditi ovu dnevnicu i toliki broj ekipa po ovakvom suncu. Naravno, kako zaobići i čestitke organizatorima? Vidite da je sve ispalo super! Ne znam odakle krenuti- teren, oprema, odaziv ekipa, mogućnost gledanja nogometnog dvoboja s kosim očima...
Sljedeći vikend dolazimo u Lekenik, baš nas zanima kako će izgledati taj super kup... Dolazi dosta ekipa, trebalo bi u svakom slučaju biti fora. A o tome neki drugi put...
Danas se nismo toliko slikale, ali objavit ćemo par slika naknadno... Ljudi, uživajte... Nabavite si ventilatore i ne izlazite iz kuće ako ne morate. Čuvajte se za vruće vikende i natjecanja! Pa vidimo se onda u Lekeniku...
Srdačan pozdrav od Čičanki!
by Martina & Marina

rezultati ženskih ekipa

utorak , 13.06.2006.

Pripreme za Ivanić?

Naše pripreme su u znaku... U znaku svega samo ne priprema! Ne znamo još ni koja ekipa ide, a kamoli išta drugo. Evo, danas visim na telefonu i mobitelu i dogovaram eventualnu vježbu. Zbilja je frka, ispiti nas gnječe... Vidite i koliko smo «ažurne» kad treba novi post osvanuti.
I tako, na više blogova ima svega o natjecanju u Varaždinu pa nemam više kaj nadodati, samo da još jednom čestitam pobjednicima, Lekeniku i Kominu. Dobile smo rezultate mailom ubrzo nakon objave tako da smo bile u toku događanja...
Nadam se da ćemo se primiti treninga do kraja tjedna jer od Splita nismo imale ni vremena ni prilike vježbati. Uživajte, pripremajte se... Vidimo se u Ivaniću!
by Marina

srijeda , 07.06.2006.

7. KUP STAROG ČIČA

budući da sa svih strana slušam riječi..napiši post, napiši post..pretpostavljam da baš i nemam izbora...zar ne??
daklem...u subotu je bilo naše natjecanje, ili ti 7. kup starog čiča. cijeli faking dan je padala kiša i totalno uprskala službeni dio natjecanja. ekipe su kisnule, neki su padali (srećom, svi su prošli bez ikakvih ozljeda), neki su klizali po terenu, nekima je oprema klizala iz ruku...ali bože moj sve je to za ljude! u svom tom blatu najspretniji su bili dečki iz lekenika i cure iz kaštel sućurca. lekaničani su napravili vježbu za 32,2. sekunde, a kaštelanke za 43,2. malo manje sreće su imali dečki iz belajskih polica koji su završili na drugom mjestu, odnosno dečki iz potoka koji su bili treći. iza kaštelanka su bile curke iz breškog jalševca – prošlogodišnje pobjednice, a treće su bile cure iz odranskog obreža. kako smo marina i ja cijelo vrijeme bile na terenu, među zadnjima smo došle u dom u vukovini, gdje se odvijao nastavak natjecanja. ostatak cura se pobrinuo za ekipe, tako da se mi dvije nismo baš pretrgnule od posla...a ionako smo se previše iživcirale i natrčale oko samih priprema za kup. napunile smo baterije i krenule u meni, pa skoro, najdraži dio svakog natjecanja – druženja sa ostalim ekipama. raštrkale smo se na sve strane, pričale sa svima, družile se, plesale...zbilja nismo očekivale ovako dobru feštu. uslijedilo je proglašenje, pobjednici kupa su, uz tradicionalan prijelazni pehar i pehar za prvo mjesto, dobili i nagrade, tj. cd player za auto – mislim da je u ovoj slučaju kombi pravi izraz. ponovo je uslijedila svirka uz grupu tornado (o da, dobro ste pročitali – vikingi su bili zauzeti taj vikend)..pilo se i pjevalo, pa opet pilo..pilo...i tako sve do ponoći. nadam se da su sve ekipe sretno došle kući i da će im ovo natjecanje ostati u lijepom sjećanju.
kako kiša pada i ovih dana, mi ništa ne vježbamo, a nemamo ni potrebu jer nam nema C1 u subotu, a ona solucija da ja vježbam C1 u varaždinu pada u vodu, tako da nas definitivno nema tamo. da, ostajemo bez ikakvih bodova, ali nije smak svijeta zbog toga. imamo još 3 natjecanja na koja dolazimo i svašta se može dogoditi. nismo ptice koje visoko lete i nisko padaju, ne pucamo sad na te bodove... zadovoljne smo kaj smo si na najbolji način otvorile sezonu, a dalje neka ide kako ide. stoga svima vama koji ovo čitate, a idete u varaždin želim puno sreće i neka najbolje ekipe pobijede i strpaju u džep 22 boda.

i unaprijed se ispričavam zbog velikog broja slika..znam da se blog zbog toga duže otvara, ali nisam mogla odoljeti!
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

voli vas vaša martina
---------------------------------------------------------
ako netko zeli neke od slika neka se javi na mail...
by dezurni fotograf:)

subota , 03.06.2006.

SRETAN TI ROĐENDAN!!!!!

Dragi naš blog! Želim ti u ime svih Čičanki najljepši i najsretniji rođendan!!!! za sve one koji ne znaju-našem je blogu danas rođendan, a pukim slučajem je i naše natjecanje-e pa svima nama sretno danas!!!

Pusa velika svima koji čitaju blog, koji su čitali i koji će to i dalje raditi!!!!zahvaljujemo se na neizmjernoj podršci svim dobrovoljnim vatrogasnim društvima koji su nas kroz proteklu godinu podržavali u našem cjelokupnom radu i što nas nisu napustili!!!!također se zahvaljujemo i našem vodstvu, na čelu s predsjednikom koji nam nastoji udovoljiti u svim našim željama!!!

Dakle, hvala svima(abecednim redom da se netko ne naljuti): Belajskim poljicama, Jastrebarskom, Kaštel Sućurcu, Lekeniku, Ludbregu, Potoku, Svetoj nedelji, Zaprešiću...
ima vas još jako puno i sve vas volimo jer vi nas toliko volite i pomažete nam kad nam je to najpotrebnije!!

nadam se i daljnoj dobroj suradnji, jer bez vas ne bi bilo nas-dajete nam snagu da ostanemo zajedno!!!!

HVALA VAM!!!

puse svima

p.s. bez obzira na kišu namjeravamo napravit feštu kakve još nije bilo!!!!zato dođite!!!

pozdrav od Ive

petak , 02.06.2006.

PRIPREME ZA 7. KUP STAROG ČIČA

Kao što već znate, sutra je naše natjecanje. Zbog priprema i nismo imale nešto previše vremena da objavimo novi post, ali kako sad pada kiša i vrijeme je zbilja ni za što, primih se ja toga.
Ovih dana posebno mrzim meteorologe i njihove prognoze! Izgleda da će cijeli vikend biti tmuran, a ako nam se posreći, u subotu neće biti toliko kiše, nego će «samo» biti oblačno. Nemamo sreće s tim, svake godine nas Viša Sila drži na iglama... Nadam se da će natjecanje proći u redu, kakvo god vrijeme na kraju bilo. Previše sam živaca, para na mobu, impulsa na internetu, vremena i benge potrošila da bi se sve izjalovilo. Bilo je i takvih «intervencija» kad smo Martina i ja morale na skuteru ići koješta obavljati, i to baš jedan dan kad je bilo hladno. Sad se samo prisjetite scene iz filma «Glup i gluplji» kad se voze na onom motorčiću i onak se stisnu jedan uz drugog! Dobro, nije nam motor bio jadan, ali smo se fakat zakeljile dok smo došle do Gorice i natrag, to je bio smeeeeh !!!
Kako je naš dom u fazi preuređivanja, fešta će biti u Vatrogasnom domu u Vukovini (tamo preko puta crkve, u čijoj je blizini i igralište). U slučaju kiše, to će se pokazati i kao dobra solucija jer je sve blizu.
I tako, svoje obveze sam riješila zajedno s Martinom i Petrom. Dale smo si truda tako da sutra imamo lepršave posliće; možete nas vidjeti kod sudaca jer smo zadužene za njih. Ne smiju biti gladni, ni žedni, ni loše volje, ni živčani... hehe... Muvat ćemo se i oko prijamnog odbora pa ako imate bilo kakva pitanja, molbe i sl., obratite se nama. Rado ćemo pomoći...
Večeras se još skupljamo i rješavamo što se riješiti da, sređujemo što treba, a onda...Petak je, ide se van! Da se zagrijemo za sutra...hehe...
Evo, ljudi, dragi naši vatrogasci, sve Vas srdačno pozdravljamo i očekujemo sutra u što većem broju!
ps: žao nam je što je ispalo da imamo natjecanje isti dan kad i Kutina. Stvarno nismo imale loše namjere, ionako je svaki vikend gužva pa smo mislile da ćemo koliko-toliko ovako olakšati stvar i sebi i drugima. Kako natjecanje počinje u 15:00 h i kasnije je fešta, ako ne možete doći na natjecanje, svratite bar na zabavu! A ako i stignete nastupati, možemo Vas staviti među zadnje...
Vaša Marina