nedjelja , 25.06.2006.

IX. KUP LEKENIKA

Kolko strke i zbrke oko tog natjecanja…joj već su nam svima živci popustili i pukle smo na sve strane. Bilo je toliko uzbuđenja da se do jučer u 2 nije znalo da mi zapravo i vježbamo. Zivkanje cijeli tjedan, jel vježbamo il ne…stres na sve strane. Na kraju smo ipak odlučile da se u Lekenik ide, makar samo kao turisti. Kako je bilo tehničkih problema s našim kombijem, išle smo vlastitim prijevozom. Nina i Petra su uzele svoje jurilice i oko pola 4 napokon smo i krenule. Došavši tamo, prvo smo pozdravile ekipe jer su nas sa svih strana svijeta zvali, Deanovec, Belajske, Potok, Buševec…dok smo to obavile, trebalo se odlučiti jel vježbamo kao muška, ženska ili nikakva ekipa. Došle su cure iz Breškog Jalševca i Marina i ja smo se uputile do njih da ih zamolimo za vodnog 1. Sva sreća, pa su cure i njihov zapovjednik bili toliko dobri i na kraju smo umjesto naše Marine, kao vodnog 1 imale drugu Marinu iz nama najkonkurentnije ekipe trenutno-Breškog Jalševca. One su svoju vježbu napravile fenomenalno-na obje vježbe sudačke štoperice zaustavile su se ispod 40 i to na 38 sekundi. Što reći, osim svaka čast cure. Nažalost, u obje vježbe imale su greške pa je njihovo vrijeme na kraju bilo 43s. a sad smo na scenu trebale doći mi… nismo očekivale izljeve brzine, jer zamijeniti vodnog 1 nije mala stvar. Prva vježba od početka je vodila ka katastrofi, i to u velikoj mjeri zbog mene. Prvo sam se popiknula na usisni, pa sam skoro otišla i zaboravila spojit zadnju cijev(jer donji zub nije sjeo), onda vrhunac svega-kako mi je uže iz torbice bilo svagdje osim tamo di bi zapravo trebalo biti, tako sam ja to nekako i dovukla do sebe i zakvačila uže a sitku, kao dijete koje prvi put vježba i susreće se s njom, OSTAVILA IZVAN BAZENA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!naravno da je na moj račun i na račun moje sitke, poslije bilo i više nego par tona smijeha i zaje….ja nisam mogla vjerovati…ali ruku na srce, nakon svega u toj prvoj vježbi i nakon takvog usisnog, koncentracija mi je bila tamo gdje je trebala biti sitka-u bazenu. ali ajde-bit će bolje u drugoj. I bilo je-Marina i ja smo se našle u spajanju i na kraju je vrijeme bilo izvanredne 42 sekunde. Nitko sretniji od nas. Tim više što je druga cura to napravila s nama a prvi put vježbamo zajedno. jedino što nam je žao je to što smo im, koje li ironije, tako oduzele prvo mjesto-njihova cura vježba za nas i na kraju mi budemo prve. Ali tako je valjda moralo biti. Ovim putem bih još jednom htjela zahvaliti cijeloj ekipi Breškog što su nam pomogli u stvarno nezavidnoj situaciji, ponajprije zato jer se njih i nas smatra najboljim ekipama u Hrvatskoj. Hvala Marini što je skupila snage za još dvije vježbe s nama, i naravno hvala njihovom zapovjedniku na pomoći. Nadam se da se one neće ustručavati nas pitati za pomoć kad će im nešto trebati, jer smo im ogromne dužnice.
Nakon takozvanog normalnog dijela natjecanja, počelo je natjecanje u Superkupu, prvom takve vrste u Hrvatskoj. U njemu su mogle sudjelovati najbolje ekipe, tj. one koje su ostvarile najbolje vrijeme i bile među osam najboljih na Kupu. Moram priznati da je bilo jako zanimljivo gledati dvije usporedne vježbe i tim više što samo jedna vježba odlučuje o pobjedniku, bilo je još napetije. Od osam najboljih u finale su se plasirale dvije, također konkurentne, ekipe-Belajske poljice i domaćin Kupa- Lekenik. U najnapetijoj vježbi ikad, pobijedili su gosti-BELAJSKE POLJICE i osvojili Superkup sa vremenom 31,7s(tako je bar pokazivala moja štoperica). Uzbuđenje se nastavilo u domu i kad je došlo vrijeme proglašenja, svi su bili na nogama i ponosno preuzimali svoje zaslužene pehare i priznanja. To je bilo kao na red carpetu, blic na sve strane, toliko pehara, toliko ljudi... Ma mrak! Kad smo primale svoj pehar, ovi ludi Nijemci su počeli s dernjavom: «Staro Čiče... Staro Čiče...!» A kak je to slatko zvučalo, onak s naglaskom...I mi smo njih nagradile –valovima-, a što se tiče pobjede Belajaca, ma sigurna sam da je naše navijanje uvelike pomoglo: «Peeeeroooo, Pero mucice...»
Druženje s ekipama nije bilo upitno-stalno smo bile okružene dečkima iz Belajskih, Deanovca, Trebarjeva, Potoka, pa su čak i oni dečkići iz najudaljenijeg nam Eichena kratili svoje vrijeme s nama i usprkos različitim jezicima sporazumijevanja, nekako smo se snalazili na engleskom-njega valjda svi znaju. Dobra zabava nastavila se uz grupu Planet ljubavi do kasno u noć tako da smo se kako koja pokupile doma oko 3. Naporno natjecanje do bola, ali sve se isplatilo-sva ona briga i muka sada su iza nas, a pred nama je tjedan dana odmora pa se svi vidimo u Buševcu na njihovom Kupu. Točne rezultate Kupa Lekenika ne znam, pa neću stavljat ni one koje znam već se toplo nadam da će to učiniti moje curke kad budu stavljale slike, kojih budite sigurni, nije nedostajalo. I naravno, čestitke svima koji su nastupili i bili tamo.

Veliki pozdrav svima od neslavnog cijevnog 1-Ive.


.................................................................
update
.................................................................

As I promised, here are few words in English... We didn't write that much about this great team in the first post so this is for them.
First, I'm very sorry 'cause we're not able to see them more than once a year, but on the other hand, I'm also very happy to spend some time with them yesterday. It's a great team- excellent job on terrain and then excellent job at the party! We were astounded when we were watching their performance, Martina and I found new ideals and exemplaries for positions that we train. Well done, guys! I must thank you all for being a support and for giving advices. Of course, thanks again for your invitation, but I think that for now, those are just empty words which will be hard to turn into deed. But we still hope... So, just to inform you, they arrived home after 9 hours of driving and everything is ok. Big kiss to everyone- Mathias, René, Dirk, Marco, Jan, Guido...

pehar ostaje kod nas

Eichen i Čiče

Eichen, Belajske i Čiče

Belajske i Čiče

by marina & martina