utorak , 20.09.2005.

Kratki pozdraf! :)

Mislim da se ovo jadno vrijeme odrazilo na sve nas pa smo tako u zadnje vrijeme malo lošije volje i bez inspiracije. Inače, jedino što u jeseni volim je to što mi je uskoro roćkas, ali sve ostalo je u banani. Halo... Ova odvratna kišurina i oblaci zbog kojih nam već centralno radi su prešli svu granicu pristojnosti! Ma je li i vama ova sezona brzo prošla?? Pa imam osjećaj da smo bile na 5, 6 natjecanja.... Pitam se na kaj će nam blogić ličiti kad zaključimo sezonu natjecanjem u Zaprešiću... Vratimo se onda na onaj ljepši dio, odnosno na cijelo ljeto i vikende ispunjene takmičenjima i zabavom. Obratite nam se komentarima kao što ste i dosad, no komentirajte koja natjecanja su vas se najviše dojmila (bilo u pozitivnom ili negativnom smislu), mislite li da je ova godina po nečemu posebna ili drugačija od ostalih, jeste li stekli neka nova vatrogasna iskustva i sl...? Mi smo se tokom cijelog ljeta dovoljno izjasnile i objavile vlastite dojmove i doživljaje pa nas zanima kako ste vi u globalu proveli sezonu... Mislim da bismo mogle dobiti komentare iz Svete Nedelje, Bregane, Deanovca, Trebarjeva, Komina, Ludbrega, Belajskih Poljica, Lekenika, Zaprešića itd... Pozdrav svima, čitamo se...
By Marina

subota , 17.09.2005.

da promijenimo datum...

kad nitko neće pisat opet moram ja sirota...

da ljudi znaju kaj se događa u Starom Čiču-pa valjda se neš događa ako nitko ne piše-nema se vremena...

istina-spremamo se punom parom za Zaprešić i jako smo zadovoljne rezultatima...

nadamo se samo da nam mala Petra neće puno usporit navalu jer pretpostavljamo da samo jede i ne radi ništa...

čujemo da u Zaprešić dolazi puno ekipa, naravno kao i uvijek-a mi branimo treći put pa ćemo, nadam se, u tome i uspjeti!!!

vidim da su se svi uglavnom vratili s godišnjih i prate naš blog, što mi je jako drago-samo tako nastavite!!!

mi uglavnom, kao što već napisah, vježbamo, a navečer nam društvo prave i to uredno svaki drugi dan dečki iz Belajskih Poljica kojima nije problem tjedno prevaliti i preko 300 kilometara do našeg malog Starog Čiča-dečkima se toliko svidjelo ovdje da smo im predložile da se presele, ali kako su nam objasnili-ne dopuštaju im to njihovi poslovi profesionalnih vatrogasaca te posao prevažanja važnih osoba na još važnija mjesta!!!nije problem-razumijemo vas!!!

e pošto oni ne mogu do nas odlučile se mi otić jednom i k njima-pa tak danas navečer mi putujemo putem Karlovca tj. Belajskih Poljica!!!

dečki pripremite nam Nescafe...i čašu vode, naravno...

eto tolko samo a o ovom izletu vas opširnije budemo postovali neki drugi dan i nadam se netko drugi...

pusa svima od veselih Čičanki...

p.s. i hvala dečkima iz Svete Nedelje na slikama koje su objavili na svom blogu-dobre ste odabrali-sve smo dobro ispale-jako zadovoljne!!!

PUSE!!!!!!!!!

nedjelja , 04.09.2005.

ROŠTILJADA & "KUP ČETIRI RIJEKE"

Možda bi mi bilo jednostavnije češće objavljivati postove pa biste tako mogli čitati
dio po dio i svaki drugi dan bi bilo nečeg novog.
Ali tu je ta lijenost koja vlada mnome i onda kao pravi gimnazijski kampanjac sve
moram raditi u nedjelju poslijepodne i navečer.
Ovaj tjedan nam je uistinu bio ispunjen; uza sve obveze koje smo kao dobre
i poslušne kćeri morale obaviti (druženje s krpom, usisavačem, peglom...),
uspjele smo tako organizirati vrijeme da su se curke okupile kod mene
kad sam tri dana bila solo doma.
Odmah smo se bacile na planove i podijelile uloge tak da je večer s
utorka na srijedu bila u znaku roštiljade.
Po cijele dane su mi se guzile u kući i tak, ak niš drugo, bar mi je suđe uvijek bilo oprano,
a mjuza je treštala (sreća da mi susjedi vikendaši nisu bili u viksi tih dana).
doručak kod mene

Frižider je bio opustošen kad su starci došli,
a mama je odmah znala da sam imala podstanare-no, na to je ionako navikla.
Uglavnom, na slikama možete vidjeti kako su tekle pripreme za roštiljadu tako
da ne trebam to dodatno objašnjavati.
primih se usisavača

koji je na kraju krepao

hm, nisam znala da se tak meso priprema za roštilj

Na kraju smo još i pozvale dečke iz Potoka i bez imalo premišljanja,
bili su nam za stolom u roku sat vremena! 'Ko bi rek'o??
Večeri su dali još humora i smijeha, a o tome još i danas pričamo.
Naime, jednome od njih su očito zapali baš najjači «dum dum-ovi»
pa je zabrijao malo sam u svoj film i nestao na nekih 20 minuta.
Kako smo se mi svi vani smijali i jeli to dugo očekivano meso,
nitko skoro nije ni primjetio da ga nema... Kad onda odjednom,
zapitasmo se mi...? Da ne duljim, našla sam ga u kupaonici
kako sjedi na kadi i razočaranim pogledom gleda u veš mašinu.
Naime, on je šiknuo svoju majicu unutra i, umjesto praška,
stavio masku za kosu u kutiju za deterdžent te čekao da se opere.
Šiznula sam!!! Čovječe, pobacao je sve što je bilo već unutra da bi oprao svoju majicu,
kao da ju nije mogao na ruke oprati..?
Ali koliko sam bila ljuta, toliko sam se i smijala i
previjala od smijeha pokušavajući zaustaviti MAMINU
veš mašinu za koju je nedavno masno platila popravak... Ah...
majica se pere

Mislim da ovakve ludorije pišu naš život iz dana u dan.
Martina i Nina su se toliko mučile da operu rešetku za roštilj da
bih ja na kraju skužila kako imam novu i još nekorištenu.
nina i tina

Onak, tri sata smo gulile i pekle krumpir za pomfrit da bismo
ga na kraju pojele za 10ak min.
nina guli krumpir

Meso... E vidite, meso je podosta čekalo pravu vatru odnosno žar,
a na kraju je bilo toliko tanko da su se curke počele zezat da se može vidjeti kroza nj!
Salata je kao i uvijek, bila čudno posoljena.
Pokupovale smo tolike stvari koje sam već i imala,no nisam to znala,
a kad sam sve prepričavala majci svojoj,
rekla je da je to pravi pokazatelj kako u svojoj kući
živim samo u prolazu (to mi stalno govori)...
Ali baš zbog svega toga je nama bilo zakoooon!!!!

Imale smo problema s vatrom

Pa se gladna Nina već zabrinula..." O, moj Bože, neeee!!!!!" :)

Ali je Iva sve sredila

Sva sam se zacrvenila...uf

Sretni i zadovoljni...i siti


Jednu smo večer provele s dečkima iz Belajskih Poljica.
Ionako smo se već neko vrijeme dogovarali da ćemo zajedno na cugu,
a četvrtak je ispao baš ok dan za to pa su došli i oni u Čiče Staro...
Pero je bio glavni zabavljač, svi smo se smijali njegovim pričama te
uskakali sa kojekakvim komentarima i dodatno ga kurili.
I njih smo provele kroz naše malo misto i pokazale sve zanimljivosti - uuuuu,
park....pa dom.....pa....kapelicu....pa kuće svih nas...hehe...
Veliki pozdrav dečkima, zbilja ste dragi!!!
Opet smo okupirali Phoenix


Ajme, ovo je kao pisanje maturalne radnje, nikada kraja!!!!
Evo dugujem vam još natjecanje u Karlovcu, odnosno «Kup četiri rijeke».
Prvo iznenađenje je bilo to da sam ja, totalno nejutarnji tip osobe,
došla na vrijeme pred dom gdje smo se sve našle.
Drugo je iznenađenje bilo to da nisam jela (e, pa zato jer sam zaspala) i
curama sam bila glavna tema u zezanciji i smijehu. Krenuli smo na vrijeme,
stvarno napredujemo...
No, snalaženje u vremenu i prostoru nam je slaba točka otkako same
moramo znati kuda se ide na neka natjecanja (sjetimo se Splita, curke..!).
Upoznali smo Karlovac malo više nego što smo trebali dok smo tražili stadion,
a jedno smo zaključile - PETRA VIŠE NEĆE SJEDITI NAPRIJED! DRUGI PUT ĆE PAMETOVAT U STRAŽNJEM DIJELU KOMBIJA! E tako... Idemo dalje...
Već spomenuh kako nisam jutarnji tip pa sam se natakala Red Bullom
(na njemu piše «Poboljšava budnost») u nadi da ću se razbuditi. I
jesam, a počela sam mljeti takve gluposti koje nisu imale veze s vezom
(Iva, sjećaš se da sam se s mravom sprijateljila i dala mu ime Jadranko, hehe..?).

Isprobavanje opreme

Vezite se, krecemo!!

Vježbale smo negdje u sredini i bile smo skroz zadovoljne,
vježba je bila 40 s, a štafeta 61 s što nam je za sada najbolje vrijeme.
Nismo nikad štafetu toliko vježbale, otrčale bismo jednu- dvije prije natjecanja na kojima
se trče i to je to. Ovaj tjedan smo ipak malo više trenirale i eto, sa 67 spustile to na 61 sekundu! Eto, baš smo bile zadovoljne!
Gledale smo i naše konkurentice, cure iz B. Jalševca,
a imale smo kaj i vidjeti. Imale su ok vježbu od 43 s, no tu nas nemaju,
ali ih zato štafeta spašava jer, kako nam je i njihov zapovjednik pričao,
to već dugo treniraju i vježbale su to prije kao mladež.
Taj se trud i vidio jučer, imale su 59 s štafetu i tako nas na kraju prešišale,
ljudi dragi ne biste vjerovali, za dvije – ne sekunde, ne desetinke, nego stotinke!
Svaka čast, sad smo i mi svjesne toga da ćemo sve to ipak malo ozbiljnije shvatiti,
rekle smo da vježbe obavezno idu ispod 40..! Toliko o tome, sad znamo kako je skijašima,
kojima rezultati ovise upravo o tim stotinkama.
Jato Tweetya je bilo umorno pa smo se izvalile na našu
famoznu dekicu u hladu na travi i tako smo, malo bile beskorisne i
odmarale duh i tijelo ležeći pod nekakvim stablom...
Taj mir i karizma je naravno prekinuta dolaskom Lekeničana koji su
Martinu odvukli sa strane i natrpali trave u hlače (o,da.. i gaće).

Varga spasava Martinu ;)

Mi smo bile prestrgane da bismo se odazvale na njezine S.O.S. pozive
pa smo se čak potrudile i taj show slikale... Sorry Martinčeko...
No, pomogle smo joj izvadit tu silnu travurinu iz... Ma odasvud! Hehe...

Martina vadi travu
Uskoro je bilo proglašenje, bile smo druge.
Poslije su nam državni prvaci pokazivali neke njihove «finte» u vježbi,
a ja sam i pokušavala neke stvari koje mi je Mario (moj kum!) objašnjavao i demonstrirao.
Stvarno su medeni kad nam tak pomažu, kao braća su nam.
Bilo nam je drago zbog njihove pobjede,
a ni to više nije iznenađenje već činjenica - doći će Lekenik i odnijeti prvo mjesto!
Dan je bio baš lijep, vrijeme predivno, sunčeko...
Zezale smo se s curama iz Odranskog Obreža, majke ti, al su spaljene!
Curke - veliki pozdrav! Zajedno ćemo «trgati noge», hehe...

Pero i Tihac s curkama

Tihac i Dadi s peharom za 2. mjesto

Mislim da najveći pozdrav ipak zaslužuju Bojan, Tihomir, Pero i ostatak ekipe
jer su se cijelo vrijeme pokazali kao pravi prijatelji i uskočili u trenutku kad su bili
najpotrebniji (mi znamo o čem se radi..) te što su nam stalno bili potpora i ugodno društvo!
A ne samo nama, Breškom Jalševcu su, na primjer,
zato što vježbaju u majicama, nudili jakne...
Isto tako zahvaljujemo našim dragim curkama Kiki i Dragici
što su nam uskočile kao zamjene za trenutno odsutne članice...
ovim putem vam šaljemo puse!!
Došle smo doma rano, u 18 h, pa su nam drage majke i očevi popadali na guzice
jer je to ipak 6 popodne, a ne 6 ujutro, na što su navikli.
Uz malu pomoć mojeg brata, koji je «slučajno baš večeras uzeo moj auto»,
uspjela sam nažicat tatin Audi pa smo otišle van te slušajući mjuzu koja je treštala, prisjećale se svega lijepog što nam se dogodilo ovaj tjedan...
VoLe VaS ČiČaNkE!!!!!!!!
by Marina

Rezultati