mala moja od 100 kila...
Eto sjedim ja tak za kompom, šaltam po akordima i sviram gitaru (knjiga<
Sqvo
Mala moja od sto kila
(Nino Samac feat. Azra)
(tekst na muziku od klincek stoji pod oblokom)
Mala moja od sto kila
Mala moja od sto kila
Tako si mi meka
I tako je toplo kraj tvog tila
Rumenu te grickam slasno
Mijesim tvoje tijelo masno
Nema nista bolje
Od debelih žena dobre volje
Nećeš slatko nećeš masno
Al me zato stiskaš strasno
I sve bi mi dala
Samo da se ne bi udebljala
Sta ce tebi dijetna kura
I dijetalna fiskultura
Kada sam ti ja od sedam do dva
Kura prava
da se ne bi pričalo po selu kak' ništ' ne pišem...
Postepeno svijet obuzima tama
I mržnja i strah jedine su kvalitete
Zidovi su obojani suzama ljudi
Djeca vrište, ostala su sama
Uglovi ulica ukrašeni ljudima
Što kleče na koljenima za svoj kruh
Grabe pijesak i trpaju u usta
Drobe kamenje, škripe zubima
Moć i vlast u krivim su rukama
Predatori stoje na vrhu piramide
Usijane glave proždiru male
Siti i othranjeni na tuđim mukama
pa si sad vi mislite...
malo dulji haiku (by ja)
Posudit ću ti oči
Da vidiš svoja djela
Posudit ću ti ruke
Da ispraviš greške
Ti posudi svoje misli
Da ispravim štetu na njima
I bacim malo svjetla
Na tvoj blatni obraz
Umivaš se u lokvi
Nastaloj od kiselih kiša
Udišeš smrt koji si sam dozvao
I začeo ju u krilu bijelih oblaka
Obojivši ih smogom u tugu
Možda ima neka viša sila od horoskopa…
Danas nam je tuzan dan, tuzan dan... *
Dan kad napustimo utrobu majke
Otrgnuti od pupcane vrpce
Odvojeni od njezina mesa
Dan je kad pocinje smrt
Povratak (by al_Alamm)
Grob svoj hladni napusti truplo
Nogama hladnim krene niz stazu
Htjede opet zivot bez crva
I grobnice susretne
Katnice ledene
I mrtve ugleda
Sto trunu u njima
Koraca sad truplo
Sve brze i jace
Koraca to truplo
Koraca i place
I dodje do stakla
Velikog izloga
Tad suze si obrisa
Pa gorko zaplaka
Prekid za reklame pa opet vijesti
Slike djece koja nemaju sto jesti
Ekrani pokazuju slike iz povijesti
Bescutne slike mrtvih na cesti
I slike ratova
Bez pravde i casti
I slike lopova
Mrtvih na vlasti
Vijesti prekidaju vanredne vijesti
Vijesti o smrti mrtvoga roba
Al' nase je truplo opet na cesti
Koraca putem do svoga groba
Iste te hladne subotnje noci
Truplo si hladne zatvori oci
Pa prigrli crve da brze prodju sati
Dok ceka da umre i u pakao se vrati
vječno...
Komadići stakla leže na podu moje sobe. Odbijaju svjetlost sunca na zid dajući crvenkast sjaj.Prostorija izgleda tako toplo.Ležim na krevetu i gledam kako se boja svjetla razlijeva po bjelini zidova i posteljine.Iz jednog kuta dopire glazba koja se stalno ponavlja.Moj omiljeni bend.Pjeva neku tužnu pjesmu, nešto kao-…beneath the grass my treasure, under the sand my sweet one…Lijepa je, ali previše neprimjerena za ovako sretan trenutak. Još uvijek promatram igru svjetla i uopće više ne razmišljam…samo čekam…Iznenada oblaci prekriše nebo.Svjetla je nestalo.Kroz rupu na prozoru ulazi vjetar i stvara jauke.Kao da ga boli dok prolazi kroz polomljeno staklo.Polako mi postaje hladno.Sklupčala sam se ne bih li se utoplila, ali uzalud…vjetar je jači i pobjeđuje.Oči mi se polako magle.,,Kao da je sa vjetrom u sobu ušao i san“,pomislih i prepustih se njegovoj glazbi koja mi polako zatvori kapke.San je kratko trajao, možda dvije ili tri minute.Probudila me blještava svjetlost sunca i njegove usne.Zaplakala sam.Mislila sam da sam ga zauvijek izgubila onoga dana kada je jednostavno otišao i ostavio me bez riječi.,,Nemoj me više nikada napustiti“,rekla sam i zagledala se u njegove tople oči tražeći utješne riječi.,,Neću, obećavam. Ostajem s tobom do kraja vječnosti“,rekao je i obrisao mi suze sa lica.Zagrlila sam ga i po prvi puta zbog njegovih riječi povjerovala u vječnost poslije smrti
12.04.2007. u 02:15 | 3 Komentara | Print | # | ^