Put u Sarajevo započinje

Uskoro idem na put. Za koju minutu, sat, godinu. Vjerojatno za manje od godine, manje od sata. Više od minute. U tom razdoblju.
Nervozan sam. Skačem na ljude. Svađam se. U glavi premišljam koje ću stvari uzeti, kako ću ih složiti , što ću raditi. Sve sam do sada napravio. Još malo preostaje za srediti. Kupiti bonove za mobitele, pričekati Crvenu. Volim Crvenu. Jučer sam ju zaprosio. Rekla je da. Naravno, sve će to doći to s vremenom. Nismo u nikakvoj žurbi.
Imam pitanje za vas, dragi moji čitatelji, na koje se nadam da ćete mi odgovoriti kao što mi uvijek odgovarate na sve što napišem. Cijenim to jako. Zbilja.
Recimo da vodite ljubav sa voljenom osobom. I da je seks jako dobar. Zbilja dobar i da ste se jako potrudili za to i da nagradu vidite na licu svojeg partnera. I on vam to kaže. Da je to najbolji seks ikada. I vi to znate. I onda vam kaže vaš partner da se je on tako dobro ševio još par puta u životu. S nekim drugim.
Kako bi ste se vi osjećali u tom trenutku?
Ja sam se osjetio uspoređenim, i ne cijenjenim. Malo tužnim i povrijeđenim, kao da se natječem s duhom. Nije mi se to svijedlo, i nisam baš onda uživao više u tom seksu niti sam primio hvalu koja mi je bila namijenjena.
Naravno to sam ja. Možda sam samo krivo shvatio, ili sam bezveze reagirao. Nisam siguran. Zato pitam vas, moje drage čitatelje. Volim vas. Jako puno.
Odlazim na put sada. Strah me je. Strah me je za Crvenu , da joj se nešto ne dogodi, da ju neću moći zaštititi. Ne želim da joj se nešto dogoditi. A, znam da nisam vičan nasilju i da ju neću moći obraniti ako dođe do smrtne opasnosti. Ili karnalne.
Nervozan sam prije puta. Starci nisu pomogli u tome. Htjeli su mi uvaliti neke procjene ujutro, a ja se još tada nisam bio niti spremio niti sredio za put. Poludio sam. Koji im je vrag. Prošlo mi je godinu dana od prošlog godišnjeg odmora. Nisam mogao vjerovati. Nazvao sam Crvenu i ona me je smirila. Dobro to radi, moja draga, predivna Crvena od mnogo iskustva.
Put za Sarajevo počinje. Da ne duljim. Tadaa. Pozdravi. Puse i ako se ne vidimo više pogodinuo sam negdje na putu, gledajući u sumorno nebo sa božjim imenom na usnama. Prkosno. Ponosno. Kao čovjek.
Čitajte. Plakat ću i molit ću kao crv i ustat ću se od straha i ispišati se u gaće. Puzat ću po podu i s licem prema zemlji.