Crvena u novoj

Ušao sam u Novu Godinu nezamječeno. Nisam ni osjetio tranziciju. Bilo mi je dosadno, bio sam povučen i marginalno sam bio uključen u svijet oko sebe. Zato mi je možda tako bilo dobro. Zato sam se možda tako zabavio i nisam tonuo u najdublje kutke svoje svijesti.
Crvena i ja smo imali plan. Ići ćemo u Zagreb, pa se plan promijenio. Ići ćemo u Rijeku, i taj se plan promijenio. Na kraju smo ostali u Puli. Trebali smo proslaviti na trgu, ali nismo. Otišli smo u kratki posjet njezinim prijateljima. Na žalost posjet je postao dugi, a novu sam dočekao okružen nepoznatim ljudima. Njoj je bilo lijepo, a i meni nije bilo tako ružno. Nije to bilo ono što sam si zamislio, ali kada dobijemo ono što želimo.
Svršio sam u Crvenu, opet. U njezine plodne dane, tako da sada čekamo bebu. Odlučila je doći živjeti kod mene, i sada samo očekujemo potvrdu u vidu izostale mjesečnice. Malo me je strah. I nju je.
Svađali smo se ovih dana, jako. Ali, smo razgovarali. Ona mi je rekla što joj je smetalo kod mene, i ja sam njoj. Mislim da sam malo više ja govorio. Ali, takav sam. Gad, koji se žali na majku svojeg djeteta. Čudna mi je ta pomisao. Biti ocem.
Moji su se htjeli rastati tijekom dočeka. Navodno je moj stari htio dočekati novu sa svojom ljubavnicom. Stara je to skužila. Posvađali su se. Ne znam detalje. Nije me bilo. Nikad me nema. Sve prolazi pokraj mene, čak i život.