Crvena i ja

Volim Crvenokosu, i mislim da sam sretan s njom. Sretan što ju imam. Ne mogu vjerovati koliko se ta žena brine za mene. Malo previše, ali zašto bi se bunio. Nakon toliko veza u kojima sam bio krpa za brisanje nogu, napokon je naišla osoba kojoj je stalo do mene. Sretan sam zbog toga.
Jučer smo zajedno hodali zagrljeni po sajmu knjiga i bilo mi je fenomenalno. Ovila je svoje ruke oko mojeg boka, i naslonila glavu na moja rebra. Hodali smo polagano. Položio sam svoju ruku preko njezina ramena, i držao ju uza sebe. Dugo vremena nisam s nikim uživao na taj način. Samo šetajući se zajedno okružen mnoštvom ljudi.
Crvenokosim nedostatak je njezina hiperaktivnost. Za razliku od mene ona nešto mora stalno raditi. Kretati se, drkati po nečemu, zapitkivati. Što je ok, ali ne kada mene uključuje u to kada ja to zbilja ne želim, ili ne mogu više podnijeti. Ponekad nemam prostora disati. Ima je dosta i teško mi je pronaći prostora kraj nje. Često se osjećam krivim zbog toga. Cijeli se dan trudim oko nje, i odgovaram joj na beskonačne upite, drkam zajedno s njom ili odgovaram joj na pitanja i smirujem njezine nervoze, ali ne mogu to raditi beskonačno. Nakon što cijeli dan nisam pogledao film, pročitao knjigu ili drkao na kompu i nakon što cijeli dan nisam imao ni trenutak tišine i mira, ona mi negdje oko dva ujutro mora reći nešto zbilja važno. Ali, naravno ja tada nisam sposoban to nešto važno shvatiti, ili razumjeti ili poslušati pa uvijek kažem nešto krivo i onda se ona uvrijedi i počne se duriti. Gadim se samom sebi u takvim trenucima. Mislim da nisam sposoban živjeti s ljudima.
Njezine pozitivne strane premašuju njezine negativne. Tu je kad ju trebam. Sluša me i poštuje moje mišljenje i ne omalovažava me. Vjeruje u mene. Trudi me se usrećiti. Čak mi je uspjela nabaviti potpis Umberta Eca na knjizi u Petak. To je prva knjiga takve vrste koju imam. Potpis je naravno bio totalno nečitljiv, ali eto za koju godinu kada Eco umre, možda će ova knjiga nešto vrijediti. Šteta što nije talijansko izdanje, više bi došla. Drago mi je što je to učinila za mene. Samo mi je žao što ja ne činim više za nju. Ne zarađujem toliko kao ona, pa nemam toliko love na raspolaganju i kada se god potrudim napraviti nešto za nju ona me odbaci i kaže da ona želi učiniti nešto za mene.