Tajna i istina na vidjelu srama

Spavao sam sa drugom ženom u nedjelju. Nazvat ću ju Zatvorena, jer svatko mora imati ime , a ja mislim da će ovo biti njezino. Dva sata kasnije sam se našao u krevetu sa Crvenokosom. Nisam se baš iskazao sa Zatvorenom. Imao sam svoje uobičajene probleme erekcijom, a onda sam kada sam napokon uspio staviti svoj penis u uspravan položaj svršio prerano. Jako prerano. Bilo mi je krivo zbog toga, jer ju nisam uspio zadovoljiti, ali samo na kratko. Bio sam isto i sretan. Osjećao sam se opušteno i zadovoljno. Otišao sam nakon dvadeset minuta. Kupio kartu i sjeo na autobus s kojim sam otišao do Crvenokose. Njoj nisam rekao ništa. Ali, cijelo sam vrijeme osjećao mučnost druženja s njom. Želudac mi se stisnuo i prestao sam govoriti. Nije me morila grižnja savjest. Nije mi bilo krivo. Ali, nisam joj ništa i ni rekao, jer , ne znam, nisam ju htio izgubiti, ili ju nisam htio povrijediti ili nisam jednostavno znao kako da kažem ljudima da se nose iz svog života. A, trebao sam nešto učiniti. Trebao sam ju nazvati, reći joj što sam napravio i otići doma ne vodeći računa više o njoj. Ovako sam se zaletio do nje, ponašajući se u skladu sa svojim originalnim planom. Vodio sam ljubav s njom, bez zaštitite i svršio u nju. Zašto sam to učinio? Jesam li želio popraviti situaciju, ili sam jednostavno učinio jedinu stvar koju sam znao da nas ponovno povežem. A, bili smo udaljeni jedno od drugoga.
Crvenokosa me je plašila. Muka mi je bilo od nje. Mislim da nije normalna, ili si samo to govorim jer je istina daleko veća od onoga što moj mozak može pojmiti. Postoje stvari na ovom svijetu koje ljudski mozak ne može shvatiti, od čega bježi i sakriva se u pomračenje vlastite psihe. Crvenokosa vidi stvari. Stvari koje ne bi trebala vidjeti. Duhove, sjene, stvorenja koja ne postoje ili postoje u drugoj sferi postojanja, budućnost, prošlost. I to ju je uništavalo. Kada joj se to dogodilo otvarala bi se prema meni , i to bi ulazilo u mene. Osjećao sam se kako padam u ponor njezinog ludila, i kako vjerujem u stvari koje mi govori. U stvari koje već godinama osjećam i koje ignoriram i za koje si govorim da ne postoje, stvari koje nisam želio vidjeti, osjetiti ili spoznat i koje sam zakopao duboko u sebe i zaboravio na njih. S druge strane možda smo oboje klinički poremećeni. Vjerojatno je tako. A, ne želim to ludilo u sebi i oko sebe. Povraća mi se od toga.
Kada bi stavio svoju ruku na nju, odmah ispod vrata , zaokruživši ga palcem ona bi počela svršavati u roku nekoliko kratkih trenutaka. Onda bi se počela gušiti. Kada je to učinila meni. Počela je povraćati.
Sada se osjećam praznim, i glupim što sam si to dozvolio. Iskrice su sjebane, ali stvarni život krije ponore u koje nitko ne bi trebao ulaziti. A, sada čekam račun kojeg ću morati platiti.