utorak, 31.10.2006.

Uspon vragova, trenutak za pogledati boga u lice i osramotiti se


Sutra je dan mrtvih.
Mislim da je vrijeme da se sjetimo svih mrtvih i onih koji će tek biti. U tu skupinu ubrajam i svoju malenkost. Ne osjećam se dobro, promjene radi, naravno jer promjena uvijek stalna jest, i kakav bi bio čovjek da se ne mijenjam. Danas sam se odlučio promijeniti. Ne na neki veliki, radikalni način. Nikako, ne želim ulaziti u te vode. Već više, nekako suptilno, izmijeniti , dapače usudio bi se reči, poboljšati neke sitnice u sebi.
Odlučio sam da više neću voljeti na prvi pogled, i da ću prepriječiti put do srca svoga osim samo onima najupornijima. Pogledat ću istinu svake veze u oći i učinit ću samo ono što donosi meni zadovoljstvo. Naravno, svojeg druga ili družicu neću oštetiti svojim ponašanjem, ali više neću gutati govna za nikoga. Mislim da je vrijeme da se prestanem smanjivati, prilagođavati i uviđavati svake sitne, blesave mušice koje si neko smisli.
Jučer sam razgovarao sa Prevrijednom, svako mora imati ime , a ja odlučujem da će ovo biti njezino. To je ona cura koja mi je kao prvo pitanje postavila ono o mojem porijeklu. Cura si je zabila u glavu da ja moram na njezine poruke preko Iskrice odgovarati jednakom žestinom i duljinom. Od kada sam počeo se družiti sa Crvenokosom nisam imao pretjerane volje za tim. Prevrijedna se je očito uvrijedila zbog toga, jer je ipak uložila «trud» u mene, i željela je nešto od mene zauzvrat. Čuli smo se telefonom, jako kasno uvečer. Malo smo razgovarali. Izgleda da je ona odlučila da više se neće ulagati u vezu s nikim, i valjda je pomislila da ću se sada je baciti pred njezine noge i obožavati svaku njezinu mušicu. Mislim da nije shvatila da čovjek mora nešto dati da bi to netko primio. Naravno, nisam pretjerano zainteresiran za nju. Da budem iskren, nimalo, što je zabrinjavajuće za moje duševno i fizičko stanje. Dok sam u vezi s nekim ne gledam druge ljude, nije pristojno i nije ni lijepo. Ali, mislim da je moje stanje otišlo čak i dalje od toga. Ne zanima me seks. Gubim volju za njime. Imam poteškoća u razgovoru sa Crvenokosom. Ne možemo doprijeti jedno do drugoga. Ja ne čujem nju, i ona ne čuje mene. Imao sam isti problem sa Danielom. Teško razgovaramo, i na kraju naših zadnjih razgovora se osjećam jako iscrpljenim i ispijenim. Podiže glas na mene, i govori mi stvari koje me pogađaju, a kada ju pitam što točno misli s time kaže mi da ne govori o meni, već o svojim željama. Na primjer rekla mi je da ne želi vući nikoga, pitao sam ju da li misli da mene mora vući. Odgovorila mi je da ne misli, ali zašto je onda to rekla. Mislim, zašto reći nekoj osobi takve stvari, u emocionalno nabijenom razgovoru u kojem oboje pokušavate skužiti drugoga i izjasniti svoje želja ako ne želiš s time nešto reći. Smeta mi to. Osjećam se napadnuto. Ne volim to.
Pročitala je moj jučerašnji post i počela je plakati. Mrzim to. Osjećao sam se odvratno i bilo mi je žao. Nisam trebao ništa napisati, i ništa reći. Kada sam joj to rekao , odgovorila mi je da ne plaće zbog mene nego zbog onoga što osjeća. Mislim, koga tu zezamo, da nisam ništa napravio, da sam šutio i nisam pisao o tome, ona se ne bi tako osjećala i ne bi plakala i ne bi bila emocionalno iscrpljena. Tko je kriv tu onda? Ja sam, jer sam bio neuviđavan i jer sam se ponašao na način koji je nju povrijedio. Mrzim to. Mrzim takve razgovore koji ne postižu ništa. Prije smo predivno mogli razgovarati, a sada ne mogu dobiti odgovor na najjednostavnije pitanje. Ne mogu. Pitam ju nešto, a ona mi totalno krivo shvati, i kada nakon pola sata napokon uspijevam točnu informaciju progurati do nje, ona mi kaže «aha, ok, sada ću naučiti kako da ti odgovaram». Mislim, pobogu, zašto moraš učiti kako da mi odgovaraš, to me totalno nervira. Odgovaraj normalno, en želim da učiš se ponašati blizu mene, ne želim pitanja poput kako te mogu zadovoljiti, što želiš, što misliš svakog trenutka. Osjećam se loše zbog toga, osjećam se odvratno i nezahvalno i osjećam se nedostatnim da ju zadovoljim kada je moje najobičnije ponašanje tjera da me ispituje. Ne volim pitanja, ne volim na silu govoriti o sebi. Ne želim to, ne volim se ponavljati. Ne volim ponavljati stvari i situacije. Ne volim to.
Ali, znam da volim voljeti.

- 12:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #