utorak, 10.10.2006.

Sustavi kaosa


Razgovarao sam jučer sa curom koju sam upoznao preko Iskrice. Neću joj dati ime jer mislim da ga ne zaslužuje. Bila je kratko u mojem životu, i sretan sam što nije išlo daleko od toga. Na žalost to je bila jedna od onih lažnih persona koja na papiru izgleda zanimljivo i zabavno, a us tvari je zatrovana svojim ograničenjima i strahovima. Malo sam i ja kriv u toj cjelokupnoj situaciji jer sam ju nazvao nakon nekoliko sati virtualnog poznanstva. Ali, dobro jer je to jedna od onih koja se nije izložila samo kritici i nije shvatila da normalan ljudski odnos nastupa kada ljudi mogu normalno razgovarati.
Ne volim tajanstvene ljude. Ljude koji ne govore o sebi, i koji se sakrivaju iza pitanja

Što će ti dosadni podaci iz mojeg života, zar nije moj karakter važan?


Nisam glup. Nisam naivan i nisam toliko očajan da padne na takve igre. Mislim da sam preasao tu fazu zajebavanja mojeg malenog i jadnog uma i krenuo na profinjenije vode mazohizma. Razgovor je bio kratak , dosadan i neispunjene. Sva sreća da me je kasnije nazvala Princeza od Žada i ispunila mi večer dobrom voljom. Čovjek mora voljeti takve prijatelje koji ti pune moral baš kada ti najviše trebaju.
Nisam mogao vjerovati danas ujutro kako mi je jučerašnji dan bio prazan. Praznina me izluđuje. Praznina me tjera da mrzim samog sebe. To nije dobro jer me čini smećem od čovjeka. Postajem zloban i pun kompleksa.
Pao sam u ritam. Posao, doma, posao , doma. Ubacio sam se sam u svoj primarni posao. Na mojim usnama će ponovno zatitrati izjave materijalističke zlobe.

Ne zanima me što nema ništa i živi socijalne pomoći. Zar ti je ličim na vojsku spasa da joj pomognem besplatno?


Trudim se zaraditi dovoljno novca da ova tonuća barka od firme ne padne. Zanimljivo je kako uz pomoć malo kreativnog muljanja, mentalnog savijanja i dovoljne moralne fleksibilnosti je moguće izuči sitne novčanice koje na kraju mjeseca ispunjavaju onu crkavicu koju moji poslodavci vole nazivati pločom.
Naplaćujemo sve ono što bi prije napravio besplatno ili čak ne bi napravio jer bi znao da o toga neće biti ništa. Želiš prijaviti nešto što se nikad nije desilo, nešto što nema teorije da ti bude plaćano? U redu, fine by me. Prije bi ti rekao da ti se to ne isplati. Ali, sada ću doći. Slikati i napisati one lijepe riječi

Nije ustanovljeno nikakvo oštećenje koje je nastalo u skladu sa prijavljenim slučajem.


Toliko posla za prazan rezultat. Živjeli sustavi koji me plaćaju da dokazujem negacije. Prije sam imao skrupule i nisam to želio raditi. Ali, treba kupiti figurice za Warhammer. Treba otići u druge gradove i upoznati Iskrice. A, možda. Zbilja možda i zaljubiti se u nekoga tko to zaslužuje.
Za ljubav trena novca. Dosta novca.
Sve su me dosada koštale. Putovanja. Hrana. Izlasci. Pokloni. Sve. Čak i najobičniji odnos je zahtijevao znatna financijska sredstva od mene. Nije mi to predstavljalo problem. Ali, na kraju mjeseca mi ne bi ostalo puno na računu.
Cijena ljubavi, valjda.
Želim upoznati neku curu koja će me izvući iz mjesta u kojem živim. Sanjam svoga princa na bijelom konju. Ali, kvragu, uvijek se sjetim da živim na Balkanu gdje toga nema. Jebem ti spolne uloge i jebem ti primitivnu sredinu koja pere ljudima mozak svojom ograničenošću.
Uzmi ono što dobiješ, ne traži ono što želiš.

- 11:18 - Komentari (26) - Isprintaj - #