ponedjeljak, 09.10.2006.

Jobozovnost i sudbina


Gledam svoju sliku i na njoj izgledam prokleto muževno. Da sam žena , spavao bi sa sbobom. Budući da nisam, prisiljen sam ju samo gledati.
Ponekad se znam uhvatiti u ogledalu i diviti se svojoj ljepoti. Obožavam taj trenutka kada mi je tijelo izgladnjelo, usko i ispijeno. Oči su mi uspavano vesele, a lice obrijano. Kosa mi je baš prave dužine, a bradica sređena. Na sebi nosim običnu odjeću. Ništa previše skupo, niti napadano. Svaki mi je korak lagan. Ništa me ne stišće, ništa neugodno ne strši. Lijepo si izgledam. Volim su u tom trenutku. Ali, na žalost tada nemam nikoga uza sebe s kojom bi dijelio to zadovoljstvo.
Život radi čudne zamke. Koliko se god osjećao dobro u svome tijelu, koliko se lijepi osjećao uvijek će doći netko i reći mi da nisam. Da sam ružan, neprivlačan, nezanimljiv. Kao prije nekoliko dana.
Imam neke osobine koje sam smatrao dobrima i pozitivnima u sebi. I bio sam ponosan na njih. Držao sam ih i čuvao koliko god sam mogao. Naravno kako takve stvari idu našli su se ljudi koju se me odlučili staviti na svoje mjestu. Za sve ono što sam smatrao lijepim i dobrim u sebi su našli ružnu riječ. Mislim da je Opatica otvorila sezonu lova. Ne mogu se sjetiti. Previše traume . Fascinantno je kako su ljudi zlobni. Valjda im to dozvoljavam.
Na sebi nosim bijelu lanenu košulju bez kragne. Rukavi su mi podignuti iznad laktova. Ruke su mi u džepu, ali hlače na slici ne vide. Na košulji su mi otkopčana gornja tri reda dugmeta. Opatica me je nagovorila na to. Ona ju je slikala. Vide mi se maljava prsa. Smijem se. Zelena vojna kapica mi baca sjenu na lice. Oči su mi plave, iako se to na slici ne vidi.

Addendum

Upisao sam tečaj Ruskog jezika, početak je odgođen za neodređeno. Biti će mi to treći , ili četvrti, jezik, ovisno da li računa Hrvatski u tom spletu. Želim upoznati neku zgodnu Ruskinju i s njom razgovarati na njezinom jeziku. Kažu da je ljubav najbolji učitelj stranog jezika.

- 12:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #