subota, 07.10.2006.

Na putu prema dolje Dust je glup



Ispostavilo se da mogu još niže. Previše sam tvrdoglav. Ustrajem u sve do čega mi je stalo. Možda samo volim bol. Ne znam. Previše se gadim samom sebi da bi razmišljao o tome. Još.
Razgovarao sam s Opaticom. Završni razgovor. Javila mi se. Ona je htjela da se još uvijek čujemo. Da ostanemo prijatelji. Oni koji se ševe. Ali, zavolio sam ju. Ne mogu to ja. Ne više. Gadim se zbog onoga na što sam pristao. Ne želim znati više ništa o njoj. Ne želim čuti o njezinim muškarcima, o njezinim problemima, o njezinom zdravlju. Ništa.
Mislim da bi joj se svidjelo čitati o tome kako mi je zgadila žene. Kako ću ih od sada mrziti i kako ću biti ogavan prema njima. Istina, sada nisam pretjerano sretan sa ženskim rodom općenito. Ali, to mi neće dugo trajati. Neću joj to pružiti. Mislim da je najveći podizač morala zgaditi tvoj spol nekome kome je stalo do tebe.
Neću joj to dopustiti.
Pustit ću neko vrijeme da prođe i smirit ću se. Kada upoznam nekog tko će mi se svidjeti biti ću jednako dobar i pažljiv prema njoj kao što sam bio prema Opatici. Brinut ću se za nju, poštovati i slušati ju. Spavat ću sa njom kao da je kraljica.
Nisam više dijete da bi generalizirao. Kako god se sada osjećao to neće utjecati na moje buduće ponašanje. Neću glumiti žrtvu jer za ono što mi se desilo sam si sam kriv. Za Opatice, Daniele, Darkerice, Dvorske Lude, Mrvice . Mislio sam da moram uzeti ono što mi se nudi jer ne vrijedim više.
Skoro sam počeo piti. Osjećao sam se tako odvratno da mi je trebalo nešto što će me umrtviti. Ne volim emocije. Radije bi živio bez njih. Ali, to je sve privremeno. Lagano se isključujem. Naučio sam to na vrijeme.
Mislim da ču zapaliti cigaretu sada. Udahnut ću dim. Jako. I uživati u svakom udisaju.

- 13:33 - Komentari (28) - Isprintaj - #