petak, 22.09.2006.

Biti crn u plavom


Glava me boli. Počelo je od ranog jutra i sada više nema granica. Slab sam jer još uvijek mogu hodati. Što se žalim? Najradije bi se bacio na krevet i povraćao. Sinusi su bili prvi znak upozoravanja da nešto nije uredu. Kasnije se proširilo.

Ne vidim dobro, ne hodam dobro, ne govorim dobro. Zvučim poput guru na tripu, izbacujem rečenice besmislene ljepote. Barem meni zvuče tako. Dok sam bolestan uvijek jašem na egotripu. Obožavam svoje misli poput malog djeteta koje nije još napustilo analnu fazu i vrijedno čuva svoje kakice od drugih.

Kupio sam si sjenilo za oči. Crno. Došlo je oko dvadeset kuna, najjeftinije što sam mogao naći. Ne snalazim se baš sa šminkom. Tražio sam i puder u prahu koji dođe jako malo novca i dolazi u bočicama koje su dovoljne za oko desetak ljudi. Nisam ga našao. Žene koje su radile u DM su me čudno gledale kako prebirem po «ženskom» odjelu. Naposljetku su me pitale da li što stvarno trebam? Da, odgovorio sam , smiješeći se . Nakon prvobitne neugode priznao sam da mi treba najtamnije, najjeftinije smijenilo za oći. Pružile su mi ga šutke. Njihovi su mi pogledi govorili volumene. Nije važno. Sada imam sjenilo koje je samo moje i moći ću si ga upotrebljavati kada god želim. Kao večeras. Napokon ću staviti pseći lanac oko vrata, crne hlače i crne čizme, sjenilo će biti višnjica na torti, koja je već prekrivena šlagom tame. Nadam se da će mi glavobolja proči do navečer.

Doma me očekuje velik sjajna tableta protiv boli. Crvene je boje i prodaje se pod trgovačkim imenom Neofen. Uzet ću ih dvije za svaki slučaj. Morat ću imati sve svoje fakultativne sposobnosti da bi vodio larp večeras.

Zlo mi je. Uskoro idem doma.


- 17:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #