Kupio sam si jučer lanac za pse. Onaj metalni, sa malim sjajnim prstenovima i metalnom pločom koja je to sve držala na mojem vrata. Ispred njega se nalazio malo veći prsten za kojeg se može zakačiti vodilica. Isprobao sam lanac ispred ogledala i moram reći da mi je dobro stajao. Malo sam izgledao efeminizirano s njime gore, zbog prenježnih lica crta koje lanac samo naglašava. Palo mi je na pameta da bi mogao podignuti boju usana sa liplinerom i malo naglasiti boju svojih očiju sa sjenilom, uz naravno dobru dozu pudera, crna prpošna odjeća te da bi rezultat izgledao jebeno jebozovno. Ne bi stavio na sebe ništa previše, nešto čist umjereno , samo da se naglasi kontrast na mojem licu i izvuku svi oni dijelovi koji upadaju u tamu. Na ruke bi si stavio bijele salonske rukavice, a kao hlače bi odjenuo proizvod tvrtke Mura crne boje, sa mekanim antilop čizmama. Ali, naravno, sve bi to bilo uzaludno, i kako reći obično bez lanca oko vrata, za kojeg moram reći da mi daje onu dozu jebozovnosti koja mi je dugo falila. Ništa nije promijenilo moj izgled na bolje kao taj mali komad savijenog metala, čak niti nacrtani križevi na mojem čelu, jarko crvene boje da nadodam na brzinu, nisu mi mogli učinit tako privlačnim. Da budem iskren sa križevima sam izgledao kao psihopat zreo za Ambasadu.
Kada sam sada napokon otkrio nešto , nekakav dodatak, koji me čini ljepšim i nedaj reći zadovoljnijim što čujem od svoje okoline. Neeee! Fuj, kako to možeš nositi. Mislim ne mogu vjerovati. Nikad sretni. Zadovoljstvo dobivaju samo kada me vuku prema dolje gdje se oni kupaju u blatu. Kada im spomenem da sam si to kupio za larp odmah odahnu.
Mislim.