Kćerkin san

Gle kako tamo sklupčano sijedi,
Usnula, slatke snove sniva, blagi
Dah se kao vihor čuje.

Obamrla čula u magli miruju
Neometajući njezin san mio.
Gle, kako kćerka moja snove sniva, i
Blago počiva u zagrljaju majke svoje.

U ovo jesenje večer dok ovo slatko pišem,
Polagano nestaju sjećanja na dane ove.
Znam da njih više nema,
ali mislim da su još uvijek uz mene