<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Dnevnici jedne tinejdzerice

majne icq (ak koga zanima): 240-946-515

Osobe vrijedne moje pozornosti smijeh

lepa protina kci
Tamelie
Viky
Pero Zdero
Ludi Gogy
Domagoj
Zdenkic
Idol
klepicka
zelenoplaveoci

Pretty woman

Ime moje velike malenkosti je Marta, vec dvije godine zivim u jednom malom mjestu kraj Gospica, a u Gospicu pohadjam svoju ljubljenu skolu, opcu gimnaziju... 14.3. sam navrsila 17 sto dovodi do zakljucka da sam slijedece godine maturantica... Prije nego sam dospjela u Liku provodila sam svoju tada jos sretnu i bezbriznu mladost u Petrinji...
Ja sam kao i vecina riba uvijek u svom svijetu, jako zaljubljive prirode, no to jos ni jednom nije dobro proslo, komunikativna (tocnije: jako me tesko usutkati) i prilicno drustvena...
Volim dobre knjige, dobru glazbu i dobre filmeke, a naj,naj su mi:
Knjige: Gospodari prstenova i Sillmarilion, Potteri, Mi djeca skolodvora Zoo, Zagorkine knjigice i Ana Karenjina...
Glazba: U zadnje vrijeme rock i to onaj stariji, ali najvise volim rock balade i jos neke lijepe laganice kao npr. Dust in the wind, Stairway to heaven, Don't cry, Anybody seen my baby, Wind of change, The last unicorn...ostalo slusam skoro sve osim narodnjaka, njih stvarno ne podnosim...
Filmeki: Gladijator, Hrabro srce, Ljubavnica Venecije, Zaljubljeni Shakespeare, Intervju s vampirom, Ja cu budan sanjati...
A obozavam i One tree hill, Gilmorice i Simpsone, a nekada sam gledala i Prijatelje te Sex i grad (ja bi reprize, smrc...)

razlog mog obozavanja One tree hilla...

I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind

Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see

Dust in the wind, All we are is dust in the wind

Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away, all your money won't another minute buy

Dust in the wind, All we are is dust in the wind

Miss Perfect...NOT

19.10.2006., četvrtak

Opet u Petrinji

Znam obecala sam novi post kad pocne skola, ali eto dogodio se odredjeni splet okolnosti pa on kasni kojih mjesec i pol...
sve mi se okrenulo za 360 stupnjeva, pomalo sam zbunjena, ali snalazim se...u Petrinji sam vec mjesec i pol, samo jednu subotu nisam isla van i to jer sam isla starcima...vikendi me ubiju, nisam navikla na toliko lumpovanja...recimo da do srijede ne funkcioniram bas kako treba...trenutno sam prehladjena, znate sto mi fali, necija briga za mene, jer nema nikoga tko ce mi donijeti caj u krevet, spremiti nesto toplo za klopu, vidjeti imam li temperaturu...koliko god bila bolesna moram se sama odvuci do kuhinje...dobro malo sam i lijena sama od sebe, a bolest me totalno ubiije...i ne nisam smrsavila, kao sto to bude curama koje zive solo, ja derem po lino ladi koja dobro pazi da sav visak ostane na svome mjestu...;)
hm, da maturalac sam takodjer obavila...a sto da vam kazem, maturalac ko maturalac, bilo je super, iako mislim da je moglo biti i bolje...mislim da bi se sada mogla zaposliti kao vodic kroz Prag jer sam ga vec drugi put prosla uzduz i poprijeko i ne, nije mi dosadio, naprotiv ne bi imala nista protiv jos jednog posjeta....
i dalje se nisam odlucila sto cu upisati, mislim da fer polako otpada, a sve mi blize dolaze farmacija i kemija...ali njeznam, ne mogu se odluciti, zasto jednostavno nisam dobra u samo jednom predmetu pa da ne moram mozgati sto cu i kako cu...ne volim fiziku, definitivno ju ne volim, i ne da ona meni ne ide, ali kad dvije i pol godine ne rjesis ni jedan jedini zadatak pa te onda odjednom zaspu s njima sa svih strana normalno je da ne volis fiziku...
pomalo sam se razocarala, zapravo razocarala sam se puno, nista nije kao sto je bilo, zblizila sam se s nekim novim ljudima, a udaljila od nekih starih prijatelja...zao mi je, ali mjenjamo se i nesto sto nam je prije mozda bilo zajednicko sada je kilometarska zapreka...nedostaju mi moje cure i kave poslije skole i ono nase grljakanje i smijanje bez nekog posebnog razloga...
ali bolje mi je ovdje, definitivno, ne puca me vise depra, ne zamaram se vise ne bitnim stvarima i da nisam zaljubljena i dalje...jednostavno nema nikoga tko bi me zainteresirao i znate sto bas mi se svidja ovako...nije mi stalo ni do koga i nema nikakvog pritiska da budem bolja nego jesam, napokon sam zadovoljna sama sobom, a ljubav ce i sama jednog dana doci, ako i ne, moze se i bez nje...uostalom okruzena sam hrpom ljudi koji me vole, cemu biti pohlepan i traziti vise!?;)
slijedeci post bi trebao doci brze...pa nadam se da ste svi dobro, i da niste zaboravili na mene...
budite mi dobri, lijepi i pametni kao i uvijek uostalom...;)
voli vas vasa Marta... wave

u 19:46||komentari (13)||na papir||#|| ^

<< Arhiva >>