Duše dvije duša jedna
25.02.2016., četvrtak
Doviđenja, barba
|
Doviđenja barba Dinko! 24.2.2016. Na toplom otoku Hvaru rodila te majka srce svoje uz tebe vezala u Vrboskoj tvojoj noći i dane te njegovala, kako rasteš gledala, uspjehu se tvojem radovala. Bio si mezimac,njen sin željeni. Vrijeme te nije mazilo i otac ti golim otokom gazio pa si diplomatsku školu zbog toga napustiti morao ali ipak "s puta" nisi skretao svoje privatno čuvao ali društveno glorificirao. Na Esperanto svakog nagovarao aforizme i frazeme stvarao puno pisao s Vrboskom disao sina jedinca do bola volio samozatajno i tiho. Mnoge đake učio s jezicima ih mučio. Penziju dugo uživao, mace njegovao. Proletjele godine nezaustavljene do prije godine dana na moru se kupao, za sebe se brinuo i sebi kuhao esperantistima rado smještaj dijelio bolestima odolijevao. Bolest te prošle godine od rodne Vrboske u dom odvukla i srce je drhtalo i tiho za kućom žalosno kucalo nadom se nadao o povratku sanjao i... jutros zauvijek stao,zadnji otkucaj otkucao, nije nikom ni doviđenja rekao. Neka u miru sniva neka u svojoj Vrboskoj počiva. Nama koji smo ga znali svaki će svoju o njemu pričati priču, i sjetiti se da devedeset je godina prošlo uz frazeološki rječnik i njegove knjige, aforizme i frazeme ostavio je znamen trajno mjestu i otoku svojem. I na kraju ostalo je samo..... doviđenja barba Dinko reći. IŠ-m i bi kako ti zapisa: "vrime zalići godišća ubiju" Oznake: sjećanje |