Duše dvije duša jedna
03.03.2015., utorak
Korizmeni hod
|
Prolaze korizmeni dani. Uronjeni u svakodnevna događanja ni ne primjećujemo kako je prošla već druga korizmena nedjelja. Možda nam ona jasno opisuje kako bismo mi rado kad bismo mogli zaustaviti vrijeme na trenutku koji nam izgleda prikladan da se zaustavimo i tu ostanemo. Nije li priča našeg života isto tako ispunjena strahovima, kao što su i apostoli bili preplašeni kad su vidjeli Isusa u razgovoru s Ilijom i Mojsijem. U naše nedoumice i strahove kako čitamo u evanđelju po Marku: "I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: < Ovo je sin moj ljubljeni! Slušajte ga >. Odgovor na naše nedoumice i strahove! Ne traži se da budemo najuspješniji da povećavamo svoju produktivnost da stvaramo više, da imamo više, nudi se slušanje Onog koji je Sin ljubljeni. On je taj koji oduzima strah ,nesporazume ,grijehe i nudi mir koji će nas dovesti kroz iskustvo do onog što se i mi pitamo što mu znači "od mrtvih ustati". Tako jednostavno izgleda to "Slušajte ga", samo su putovi često isključivo naši i ne vode do iskonske želje da nam se srce smiri u Tebi Gospodine. Tako nas na našem korizmenom putu Isus nastavi poučavati: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."(Lk 6,36-38 ) Ponuda koju će (pravovjerni ovog svijeta), proglasiti slabošću. Kako bi mi bilo lijepo živjeti da češće u mojem srcu bude milosrđa, da manje sudim i osuđujem, prijatelje i one s kojima teže nalazim "zajednički jezik", da mogu u svoj život ugraditi bezuvjetni mehanizam praštanja. Izgleda kad se osvrnem da je lagano izabirati putove koji se provlače kroz svakodnevnicu u svim porama društva i svijeta(kroz tisak , društvene mreže portale ), zahtijevaju manje napora, manje savladavanja samog sebe, manje patnje, nerazumijevanja i žrtvovanja , ali zato ostaje duboka izvorna čežnja, živjeti u okruženju koje je Bog iz ljubavi za nas pripremio u duhu i ruhu dok nas je stvarao. Dao Bog ove korizme korak bliže izvornom životu. IŠ-m |