Stigma
Dok se vozio na biciklu jedna muha udarila je gospodina Z.S. ravno u čelo. Zujanje muhe uvuklo se gospodinu Z. u glavu. Tražio je u ogledalu rupicu na čelu, bilo kakav znak kako mu je ta prokleta muha mogla uči u glavu ali nije ništa pronašao. Onda je uzeo otvarač za vinske boce s plutenim čepom, otvorio bocu, ispio sadržaj boce pa si je s istim tim vadičepom izbušio rupu na čelu. Ujutro je rupu na čelu prekrio flasterom i uputio se u crkvu. Svima je govorio da je to stigma, Božji znak. Bilo ga sram priznati da je imao posla s Sotonom.

Vlak
Tog dana u vlaku bila je neopisiva gužva. Jedino mjesto koje je D.B. uspio zauzeti je ono kraj ulaznih vrata , točno ispod ručke na kojoj je pisalo, povući u slučaju neposredne opasnosti. Ručka je bila crvene boje, povezana tankom žicom i plombirana. Lijevo od ručke na pet jezika pisalo je čemu ta ručka služi i kada se smije povući. Gužva u vlaku bila je nepodnošljiva i jedino o čemu je D.B. razmišljao je što bi se dogodilo da povuče ručku. Zamišljao je koliko bi to bilo razbijenih nosova, polupanih glava a nije zaboravio ni na lomove kostiju zbog naleta teških torbi. Nakon dva i pol sata vožnje, negdje oko Novske, metodom eliminacije svi razlozi zašto ne povući ručku su nestali.

Tattoo
M. B. nije volio nositi gaće. Volio je nesputanost i onaj osjećaj kada mu se muškost slobodno klati iz jednu u drugu nogavicu. Znam to jer smo dijelili istu svlačionicu. Jednom zgodom pohvalio mi se s tetovažom na spolovilu. Dječjim rukopisom štampanim slovima, po čitavoj dužini muškosti bilo je napisano Marcela . Bio je to njegov način da pokaže tadašnjoj djevojci koliko mu je stalo do nje. Smiješno je izgledalo puno sitnih slova na mlohavoj čuni. Spomenuo je da je prije tetoviranja obišao nekoliko tattoo majstora ali svi su ga odbili kada su shvatili što želi. Nije mu preostalo ništa drugo nego da uspravi muškost i bocka se s iglom umočenom u tintu. Mora da je boljelo kao sam vrag.

Mokrenje
Bilo je to poslije treće ili četvrte popušene trave i popijene tri ili četiri litre vina. Netko je predložio da idemo pišati po ljudima. U tom trenutku to je bila logična i opravdana radnja s kojom smo se svi složili. U slijedećem trenutku pet kurčeva bilo je prebačeno preko ograde balkona na petom katu. K.M. kojemu se valjda najviše mokrilo imao je najduži domet. Uspio je s mlazom prebaciti pločnik i zaliti haube automobila na parkiralištu. Bio je neopisivo ponosan zbog toga. Još se sjećam da me je obuzeo osjećaj zadovoljstva kada sam se pomokrio na onu babu s štakom sa drugog kata. Poslije toga se ničega više ne sjećam.

Bivša žena
Bila bi prava nepravda da nju ne uvrstim u besmislene priče. Debelo je zaslužila.

Harms, Danil
Lako je Danil Harms mogao biti ruski klasik. Mogao je pisati o herojstvu, odvažnosti, idealima, moralu…svemu onome što bi veličalo sistem u kojem je živio. Umjesto toga odabrao je da piše o apsurdima. Pisao je o besmislicama koje nemaju nikakvog praktičnog očitovanja. Šteta što čovjek nije rođen u današnjoj Hrvatskoj, imao bi bezbroj tema. Pomaknutom marginalacu ni pisanje besmislica nije pomoglo. Umro je u 37. godini života u staljinsitičkom kazimatu