PET SITTING - ČUVANJE KUĆNIH LJUBIMACA, part II
Pozdrav svima!
Kako je već bilo govora o našem pet sittingu na blogu, u ovom postu bih željela malo opisati ne samo naše uvijete čuvanja pasa i kućnih ljubimaca, već i ponešto o tom poslu kao takvom i kako smo se počeli baviti time! Prije svega, počevši se baviti pet sittingom, neću pretjerati ako kažem da sam našla posao života, i nadam se, način da ostvarim svoj životni san! Kao što vjerojatno znate, po struci sam veterinarski tehničar, aromaterapeut i upravni pravnik, i mnogi me pitaju kako to da nisam nastavila s veterinom, kada tako volim životinje i prirodu. Odgovor na ovo pitanje leži prvenstveno u stupnju emocionalne vezanosti za subjekte tog rada, i njihovim stanjima, naravno.Od početka sam bila jako dobar učenik, s puno interesa za veterinu, i jako dobar praktikant, koji bi i u kriznim situacijama ostajao pribran i sposoban poduzeti najbolje za životinju. Pa, što se onda desilo? Veterina je u mnogome predivna, ali ima i drugu, puno okrutniju stranu; puno slika stradanja i patnje bića koja su ti najdraža, i kojima ponekad, na žalost, ne možeš pomoći. Da bih bila dobar veterinar, znam da bih trebala isključiti neke od tih stvari; ali to nisam mogla...Tako bi me, premda bi na poslu uvijek ostajala totalno cool, po dolasku doma, još danima neke slike proganjale a takve su reakcije daleko od idealnih. S vremenom bih vjerojatno oguglala, kao i svi drugi, jer svi smo u tom pozivu prvenstveno iz ljubavi prema životinjama, i baš nitko nije imun na njihovu bol; stvar je u tome kako odlučiš da češ nastaviti, i koliko si iskren prema sebi... Ono što me još više smetalo je i sam postupak edukacije; stvar je u tome da moraš učiti na živim životinjama, a kad se na jednoj takvoj izreda dvadesetak studenata i ona je već obnevidjela, ja sam mogla samo plakati...Ne zaboravite da ako želite biti veterinar morate i naučiti eutanizirati životinje, isl. Ugl., nisam to mogla i shvatila sam da je možda bolje da odem. Nisam se mogla prisiliti pogledati širu sliku i dobrobit koja iz toga proizlazi, odnosno, nisam mogla stalno razmišljati na taj način, mada sam trebala jer veterinari su tu da životinjama pomažu i spašavaju ih, no ipak...Dakle, kako nisam više bila sigurna želim li s tim nastaviti, okrenula sam se traženju drugih alternativa, koje bi mi omogučile da nastavim raditi sa životinjama, no u drugačijem svojstvu. S vremenom sam se zainteresirala i za neka polja u društvenim znanostima, i tako završila Upravno pravo. Nakon diplome, te nakon par poslova koji mi nisu bili u struci i par godina traženja, našla sam konačno i posao kao upravni pravnik, koji i sada radim, i koji volim i kunem se da ću ga raditi do penzije, samo ako nam projekt ostane tako dugo na životu! Tim više što se moj posao odnosi na administraciju web - portala, što je, ponavljam, posao koji me je zainteresirao, o kojem sam puno naučila i koji mi, za razliku od mnogih drugih, omogućava i povremeno fleksibilnije radno vrijeme. Kako ja u svom radu nemam previše odnosa sa strankama, te su mi za rad najbitnija oruđa komp i internet, posao ako treba mogu podjednako efikasno i ažurno napraviti i kod kuće, što je s obzirom na moj interes za pet sitting, više nego izvrsna stvar, i nerjetko, realna potreba! Naravno, ni to mi sve ne bi značilo mnogo da ujedino ne radim sa izuzetnim ljudima, koji shvačaju prirodu mog posla, te koji mi žele izaći u susret na taj način da mi dozvole da ponekad radim od kuće, posebice nakon godina rada provedenih u firmi, što im je omogućilo da me upoznaju, a meni da zaslužim njihovo povjerenje! Ipak, moj prvenstveni interes ostao je vezan za prirodu, životinje i biljke; iz tog razloga sam potom išla i na aroma i fitoterapiju! S vremenom, kako sam sazrijela i jasnije iskristalizirala što želim u životu, počela sam se sve više okretati traženju načina da se bavim svojom primarnom ljubavlju - životinjama, posebice psima, i nisam se mogla smiriti dok ne nađem neko rješenje koje će to i uključivati! I sama vlasnica i ljubiteljica pasa, uvidjela sam odavno kolika je ponekad potreba za čuvanjem kućnih ljubimaca, i kolika je to briga i opterećenje za zaljubljenog vlasnika, kada silom prilika mora ili želi otići negdje gdje ne može povesti svog ljubimca! Tako da sam se s idejom o ovom poslu susrela još puno prije; ipak, uvijeti smještaja, zbog nedostatka prostora, nisu bili na mojoj strani još dugo vremena...Kao što znate, peseke čuvam kod sebe doma, u stanu, a do nedavno, taj je prostor bio premali za sve nas - članove obitelji, Lisu i još kojeg peseka. Stoga sam tu ideju odložila na stranu, nadajući se da ću jednog dana naći načina da si to ostvarim. No, usljedila su zaista teška vremena, i potom, neki nemili događaji i obiteljske tragedije, koje su odredile daljnji tijek događaja. Naime, neko vrijeme nakon smrti bake, preminula mi je i mama - točnije, u siječnju ove godine, što je za nas preostale - tatu, Lisu i mene, bio ogroman šok, posebice jer se dogodilo neočekivano. Kako smo naglo ostali sami, praznina u stanu bila je nepodnošljiva; ja sam, doduše, nakon perioda tugovanja, opet krenula na posao, no tata je ostajao doma s tom velikom prazninom, koju je, srećom, uvelike popunjavala Lisa i njegove šetnje s njom. I tako, kako je vrijeme polako prolazilo, počeli smo se i mi "buditi" iz tog sna, tuge i konfuzije; livadica na koju Lisa ide bila je omiljeno mjesto za nas oboje oduvijek, a sad je postajala još i bitnija i zbog ljudi i zbog pasa na njoj...Postupno, kako su neki peseki iz susjedstva znali ostati kod nas kada bi im se vlasnici našli u gužvi, posebice time što je tata većinu vremena doma, slobodan i voljan da se pobrine o njima, dok bi ja preuzimala brigu više popodne i predvečer, a i stoga što nas peseki koji nas upoznaju redovito jako zavole, što mi je jako drago reći!Dakle, vlasnici iz susjedstva su se, uvidjevši vezanost, igru i povjerenje koje se rađalo između nas i pasa, počeli sve više obraćati nama u takvim slučajevima ako bi trebali odputovati ili bi zaglavili na poslu. S vremenom, počeli smo se baviti pet sittingom intenzivnije, te stjecali sve više konkretnog iskustva.Dakako, da Lisa nije pas koji tako srdačno i s dragošću dočekuje druge pse, i rado ih prima u svoj prostor, sve ovo također ne bi bilo moguće. To je, dakle, naša priča, i povijest našeg pet sittinga.Ne pretjerujem ako kažem da se rodio podjednako iz ljubavi i želje da se radi sa životinjama, koliko i iz tragedija koje su se sručile na nas.Sada, kada se bure stišavaju, beskrajno smo zahvalni tim dragim bićima, čija nas je vedrina i narav izvukla iz najgore emocionalne krize; brinući se o drugima mogli smo lakše zaboraviti na sebe i teška sjećanja; iscrpljeni nakon cjelog dana bavljenja tim anđelima, lakše bi zaspali navečer... A radost i uzbuđenje su sada zbog svakog peseka ili druge životinjice koja dođe još i veća! Za sve koji razmišljaju o bavljenju pet sittingom - da napomenem, to je vrlo odgovoran posao, i zahtjeva puno više no što se na prvi pogled čini. Treba imatina umu da je to posao od 24 sata dnevno, i zahtjeva potpunu predanost osobe koja se njime bavi, jer psi, mace i druge životinjice živa su bića, sa stvarnim potrebama i osjećajima, i trebaju potpunu pažnju, puno nježnosti, razumijevanja i još više znanja i prakse, a nerjetko i fizičke snage i kondicije, da bi se mogli baviti njima! Kod pet sittinga bitno je voditi računa o mnogim stvarima.Prva od njih je svakako prostor. Osobno, nemam nešto puno prostora, jer stanujem u dva i pol - sobnom stanu, no čist je a atmosfera je vrlo udobna, homey i topla. Istovremeno to znači da ni ne mogu uzeti puno životinjica odjednom, te moram voditi računa o tome kada i koga s kime uzimam. Primjerice, ako se radi o psima, tada je uz našu Lisu najčešće još samo jedan do dva psa, eventualno tri, ako se radi o manjim psima - ali opet, i to pod uvjetom da se međusobno slažu. Ako se radi o maci, tada je najčešće sama uz Lisu, koja na mace ne trza i dočekuje ih toplo poput pasa, jer ne bih se usudila riskirati i uzimati macu uz psa kojeg ne poznam ili površno poznam. Naravno, sve to tim više što se psi i mace ne drže u kavezima, već su slobodni s nama u stanu, pa im je radijus kretanja kroz sve sobe, hodnik, kuhinju i balkon. U kuhinji provode, svi odreda, iznenađujuće velik dio vremena, a dozivaju se otvaranjem vrata frižidera ili rora... Što se spavanja tiće, peseki si sami nađu mjesto gdje žele spavati - najčešće je to u sobi s Lisom, koja i služi u tu svrhu! Nadalje, gosti su nam i ptičice, s kojima je najjednostavnije jer su u gajbici. U sobi s balkonske strane u tu svrhu napravili smo izdignuti stalak za gajbu, na mjestu bez propuha, a koje gleda na balkon, gdje se skupljaju sjenice. Na taj način ptičica se ubrzo razveseli i živne, mada u novom prostoru - jer zelenilo i pjev ptica izvana, najbolje djeluju na što lakšu akomodaciju! Potom, bitna stvar je pravilna prehrana, njega i, ako se radi o psima, šetnja. Životinju je u tu svrhu potrebno poznavati, poznavati njenu vrstu i potrebe, sklonosti i radosti.Svi su, kada dođu kod nas, isprva zbunjeni, nikome nije lako promjeniti sredinu i ostati bez dragog vlasnika na neko vrijeme.Takve situacije vrlo su stresne i treba paziti i učiniti sve što je u sitterovoj moći da se to ublaži i konačno, prevlada.Kod pasa, najviše pomaže Lisino društvo, igra, česte i zabavne šetnje, te svakako puno brige i nježnosti s naše strane.Sa psima se potrebno, nakon što prvi puta dođu k nama, više igrati i šetati jer se na taj način najlakše i najbrže priviknu, što svakako utječe na njihovu opću dobrobit i zdravlje. Zatim, svaka životinja je, bez obzira na vrstu, rasu i spol, i standarde očekivane za nju, ujedino i individualac, biće za sebe. Stoga, što se bolje upozna, što se više vremena posveti upoznavanju njenih navika, zdravstvenog stanja, ukusa, isl. - to će i rezultati biti bolji, a boravak ugodniji i za nju i za nas! Upravo se iz tog razloga savjetuje da vlasnici, po mogućnosti sa životinjicom, dođu do nas i prije samog boravka, kako bi se i njoj i vlasnicima omogućilo upoznavanje i nas i Lise i prostora, te drugih pasa koji su eventualno kod nas ili borave kod svoje kuće, ali su s nama na šetnjama i izletima. I opet, najbitnije za sve koje se žele baviti pet sittingom i u širem smislu, poznavanje životinja i njihovih vrsta, prehrane, navika i staništa.Najbolja se praksa pritom svakako stjeće ako vas takve stvari i inače zanimaju i privlače, a i sami ste, ili ste bili, vlasnici raznih kućnih ljubimaca.Nikada ne uzimajte na čuvanje životinjicu o kojoj ne znate dovoljno; radije suzite krug gostiju i bavite se s onima koje i iz vlastitog iskustva dobro poznajete.Dobar način stjecanja iskustva je i volontiranje u nekoj od udruga, zatim u pet shopivima, ili ako ste iz veterinarske škole - u zoološkom vrtu, gdje imate prilike naučiti i o njezi i brizi egzotičnijih životinja, posebno gmazova, te nekih vodozemaca i glodavaca, podrijetlom iz tropskih i sutropskih krajeva, a koji su sve prisutniji i u našim prodavaonocama, i nadalje, domovima. Ja sam, zbog svoje sklonosti prema životinjama, kroz cijeli svoj život proučavala sve o njima, a eto - nesebično sam znanja djelila i sa starcima u svakoj prilici kad bi doma donesla novu živinu...Za koju bi se oni nesebično brinuli, uvijek. Kasnije, kad sam malo porasla, shvatila sam odgovornost koju to donosi i puno bolje skrbila o njima, pa ipak, starci su uvijek bili u tome uz mene. Još nakon mog vrtića valjda, usljedila je tirada ptica, hrčaka, zamoraca, ribica, maca, pasa, zečeva i kornjača kroz naš dom i život - pa i jedan konj! Je! (Jer'bo sam ja došla na ideju, da mi je nakon 5 godina jahanja na hipodromu, potreban vlastiti konj...pa sam, u kompi s još jednom curom tamo, Irenom, maznula starcima zlatninu i kupile mi konja, Lista B, molim lijepo, a konji od hipodromske uprave nam bez beda prodali...Taman smo kretale u srednju školu, ak se pitate o našoj dobi tada......Naravno, da konju treba plačat smještaj i hranit ga, na to nismo od čiste egzaltiranosti djelom našim mislile, pa smo se, nakon mjesec dana vlasništva, našle "pred zidom" i priznale starcima...List B ipak je ostao s nama, samo prebačen kao samo Irenino vlasništvo, nakon kaj su nam starci skoro noge polomili...to valjda da imamo na čemu pobjeć ak opet kaj takvog izvedemo, haha...). Naravno, usljedile su i druge stvari, poput volontiranja sa psima i konjima, i slično, što su sve više no dragocjena iskustva! Sada, kada se bavim čuvanjem ljubimaca, sretnija sam nego ikad...Jer to nije samo posao, to je puno, puno više - to je način života! Kako me i dalje zanima sve u vezi životinjica i skrbi o njima, velika mi je želja pokušati naći s vremenom i neko zemljište gdje bi se moglo raditi sa psima, možda osnovati i školicu za njih - nadam se da ću i u tome jednoga dana uspijeti. Također, velika mi je želja upoznati se s groomingom, odnosno, njegom i šišanjem pasa, za što si skupljam u zadnje vrijeme, jer mi je želja otiči na tečaj i edukaciju! Sve su to velike stvari o kojima se čovjek treba dobro raspitati i biti svjestan da zahtjevaju jako puno vremena, strpljenja, volje i ljubavi...Ipak, svjesna toga i sada sa puno potpunijom predodžbom o onome "what it takes", nadam se da ću to jednoga dana ostvariti, na vlastitio, ali i na zadovoljstvo naših predragih klijenata. Slijedi još par slikica s našeg pet sittinga i maksimirske livadice, u kojima ćete, nadam se, uživati!
|
< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Pozdrav svima!
Moje ime je Ivana, a rođena sam u Zagrebu, 14.09.1976. godine a po zanimanju sam veterinarski tehničar, groomer, dreser pasa te aroma i fitoterapeut za kućne ljubimce. Ujedno sam vlasnica "Zagrebačkog duheka", obrta za skrb i njegu o kućnim ljubimcima te osnivač i predsjednica Hrvatskog društva za istraživanje i zaštitu divljih životinja/Croatian Wildlife Research and Conservation Society, u svojstvu kojeg djelujem i kao autor mnogih članaka na temu etologije (biologije ponašanja životinja) za Udrugu gradova Republike Hrvatske, Turističku zajednicu grada Zagreba, itd.
Pet sitting, odnosno šetnja i čuvanje pasa i drugih životinjica, primarna je djelatnost "Zagrebačkog duheka" pa ukoliko se nađete u stisci, trebate odputovati ili jednostavno želite mirne duše navečer na dejt - slobodno nam se javite, a vaše će životinjice biti sigurno zbrinute!
Izuzev pet sittinga, bavimo se i socijalizacijom te dresurom pasa a, ukoliko se s ljubimcem nađete kod nas, svakako usput posjetite i naš salon za pse!
Ukratko, "Zagrebački duhek" nije samo firma, već lifestyle. Ovdje na jednom mjestu, i po vrlo pristupačnim cijenama, možete pronaći baš sve što možete poželjeti za svog ljubimca, kao i za sebe, kao vlasnika! Preko savjeta, školice za pse, mjesta za siguran boravak vašeg ljubimca do kade, trimera i škarica!
Imamo mnogo iskustva, još više zadovoljnih klijenata, igračkica i pribora za pse, ali ono čega imamo najviše svakako jest - LJUBAV!
Dobro nam došli!
Moj e - mail je ivana@duhek.com, a sve rezervacije, upite i rezervacije možete obaviti i pozivom na broj 091 7334 456 - Ivana
Uz goste, imamo i svoja dva peseka - zlatnu retrivericu Lisu i mješanku labradora i ptičara, Lady - s kojima ćete se još puno družiti i na ovim stranicama.
Zagreb, Ilica, 1939.
Katerdala