Hotel za pse Zagrebački duhek

Pozdrav svima!

Ispričavam se što me dosta dugo nije bilo; bila sam na godišnjem i premda nisam mrdnula iz Hrvatske, pa čak ni do mora (još...), nisam imala baš ni vremena za pisati, ali - da sada to nadoknadim!

Kako rekoh, nisam ovoga puta mrdnula na neki duži put, jer mi to ove godine, nakon majčine smrti, prilike ne dopuštaju. Pa ipak, ima dosta novosti kod mene, poneki blagoslov i čudo, i svakako - poneki izlet, kakav bi svakome preporučila! Možda i nisam bila daleko ali sam se sasvim sigurno potrudila izaći iz okvira svakodnevnice - a upravo je to mjesto gdje se zaista odvija život, ne? U ovoj i sljedećih nekoliko priča, nastojat ću vas malo zabaviti ali i nadahnuti na poneku vikend avanturu!Uživajte!

Samobor je prekrasan mali gardić, svega 40-tak minuta udaljen od Zagreba busom, i omiljeno izletište mnogih Zagrepčana.Već mi je dugo bila želja posjetiti ga, jer iskreno - tamo nisam bila od osnovne i srednje škole!Uvijek sam si mislila - mogla bi ovaj vikend, pa bi nešto uletilo, ili mi se ne bi dalo, ili sl. ali sad, tim više kaj sam bila na godišnjem, reko - idemo!

Vrlo je lako doći do tamo, busevi vam voze sa autobusnog kolodvora, linija 610, a imate ih i sa Ljubljanice, i Črnomerca, pa si izaberete od kuda vam je najbliže poći!Voze često, svakih pola sata, recimo, imate neki, a točan raspored vožnje možete provjeriti i na Samoborčekovim stranicama!
Karta u jednom smjeru košta 25 kn tako da vam za ovaj izlet, s povratnom, treba 50kn! Ako se uputite u Samobor sred ljeta, sred 7. mjeseca, i to na onaj jedini olujni dan - poput genijalke koja vas tuda nahuškava na izlete - tada vam treba i više, ako mislite glavu sačuvat zapucavši se u birc, sure... Tako da je autorica ovih redaka pošla na izlet i u svojstvu degustatora, silom prilika, lokalnih kolača i peciva po slastičarnama i pekarnama...

Dođoh dakle ja tamo sva rascvjetana gle, u Samoboru sam - kako slatki gradić, selim se ovdje čim uzmognem! - a to kaj mi se nebo muti od Zagreba nazivam srećom, jer mi bar nebu prevruće!
Izađoh iz busa i uputih se pored placa prema centru, razmišljajući gdje i kako bi izgledao vukodlak šećući tuda - sjetila sam se romana «Smrtno uplašen», od Viktorije Faust, čija se radnja odvija u Samoboru - pa sam se malo zabavljala takvim mislima, zvjerkajući okolo, kad su se spustile prve kapi kiše. Avaj, neće mene to smest, idem ja dalje...Naravno, ne bez pokoje slikice

Nu, noga sama beži....

I bez nekih komantara, vidite kako je to lijep gradić, s puno duše i šarma.Žao mi je što nisam prolnjala više i duže; svakako se ima što vidjeti i ostala sam si dužna za sljedeći put, kad ću prije provjeriti vremensku prognozu, umph...
Ali, svakako se namjeravam uskoro opet navrnuti tamo, sad koji vikend preko ljeta ili rane jeseni...Želja mi je i posjetiti Žumberak, to mi je prekrasan dio, a kako se bliži rujan, kesteni i sav onaj vilinski ugođaj koji donose ranojesenje magle podno bajkovite šume - tako bi i planiranje u tom smjeru trebalo postati ozbiljnije; jer to je nešto prekrasno...Razmišljam da se opet učlanim i u planinare; to mi ne bi bila loša ideja!

Po nebu nada mnom, jesen kao da je već odavno ovdje, a grmljavina što se pojačava daje svoj horror štih...naravno, ja uživam...

Pa malo do crkvice dok me još nije pomelo...

A kada je postalo očito da je moj samoborski izlet osuđen na znatno skraćivanje, koliko god da se ja trudila to izbjeći, i kada su kišne kapi postale toliko jake da su stvorile zavjesu, a grane stabala se povijale na vjetru da bi škripom i duhove otjerale - i vaš si je dušek tišaoo naći spokoj i sklonište - bar na kratko, bar u Prolazu...

...i gledajući na ulice šibane kišom, odlučio vidjeti o kakvoj je to strci riječ kad su u pitanju samoborske kremšnite i kolači

Samoborska kremšnita i zagrebačka šnita

Hmmm....pa zante kaj ću vam reć...da se pojest, da se pojest...

I tako se moj samoborski izlet počeo ptervarat u samoborsko obžderavanje, onak fino obrnuto proporcionalno, krenuh sa desertom a završih na pizzetama sa sirom, i sa sirom i šunkom, lisnatim sa sirom i pecivima - kao, da si malo presječem nakon slatkog...
(Bogte, da tolko ne hodam, s obzirom na želučane kapacitete koji mogu bez beda zaprimit i slona - valjda ne bi mogla hodat više uopće!)

Ne znam ni sad kak sam potom mogla trčat, ali nakon stampeda do autobusnog kolodvora, sva mokra i blatna, kao divljak sa planina, i sa štrucama slanaca pod rukom - da mi nebi bilo dosadno na putu, sjurila sam se u bus.

Sve u svemu, ako izuzmemo prolom oblaka - lijep izletić, za koji mi je svakako drago da sam ga poduzela i namjeravam ga nastaviti!

U nastavku slijedi: šetnja od Maksimira do Šestina and beyond - ilti, što sam starija to sam luđa - u kretanju je spas - i poneki teritorijalno totalno nabrijani bernardinac...