DUH JEDINSTVA
25.11.2011., petak
ŠTO JE TO ZEN? II. DIO
 Jedna legenda na Zapadu, koja trascendentira sve ostale kao zrcalo naše suštinske prirode, jest ona o Svetom Gralu. Njena središnja tema uključuje Kralja Ribara koji je ranjen. Posljedica toga jest da je njegova zemlja postala Pusta Zemlja (naše stanje). Mladi vitez Percival (što znači "probada kroz sredinu") koji je u potrazi za Svetim Gralom, stiže na Kraljev dvorac. U prvom pokušaju ne uspijeva izliječiti Kralja jer se ponaša onako kako su ga uputili društvo i crkva, umjesto da bude vjeran svojoj spontanoj prirodi. Posramljen, luta Pustom Zemljom, odričući se Boga i crkve dok ponovno ne otkrije ljubav kroz ženu. U svom srcu se vraća Bogu, no ne Bogu crkve nego onome kojega otkriva u srži svoje prirode. U tom prirodnom stanju, zadobiva Gral i postavlja pitanje koje iscjeljuje Kralja i obnavlja zemlju. Ova legenda središnja je tema svake samospoznaje. Odvija se daleko od Tao i Ch an mistika Kine, no njihova poruka je identična - samo budi prirodan jer si već ono što tražiš i što se više trudio pronaći svoju unutarnju prirodu u vanjskom svijetu, to ćeš se više od nje udaljiti. Vitez Grala u svojoj potrazi za svojom pravom prirodom putuje daleko tražeći je. U stvarnosti, ona ga nikada nije napustila. To otkriva ugrađenu apsurdnost svih naših duhovnih potraga. Kristova uputa: "Traži i naći ćeš" samo je dio puta. On vas zapravo može odvesti još dalje od sebe. Gautama Buda napustio je svoju ženu, njihovo dijete i svoju palaču kako bi tražio istinu. Tek kad se odrekao svog duhovnog cilja, zbog iscrpljenosti od iskušavanja svake meditacije, strogosti i tehike, konačno je shvatio. Trebao je samo ostati gdje je bio, jer to je bilo gdje je on bio. Postoji još jedna priča iz sedmog stoljeća, iz Kine, koja je paralelna s onima o Budi i gralu. Jednom je neki čovjek otišao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao: "Želiš li znati o istini ili biti istina?" Čovjek je odgovorio: "Biti istina." Dali su mu nizak posao čišćenja i tucanja riže za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rižu. Patrijarh je bio nasamrtiitreao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napišu pjesmu kako bi pokazali što su naučili dok su bili s njim. Tko napiše najbolje stihove, primit će odoru kao šesti Patrijarh. Glavni učenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant. Napisao je: Tijelo je Bodhi stablo savršene mudrosti, Um kao sjajno zrcalo, U svako vrijeme marljivo ga briši I ne dopusti da se uhvati prašina. Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savršene. Hui-neng, čistač riže, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapiše njegovu pjesmu: Nikad nije bilo Bodhi stabla, Niti sjajnog zrcala, U suštini, postoji ne-um, Pa gdje onda skupljati prašinu? Patrijarh je odmah prepoznao čija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu. Ova priča otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da možete, kroz disciplinu, sjedenje prekriženih nogu, prisustvovanje ritualima i traženje znanja pročistiti tijelo, um i dušu. Ili, kao što otkriva čovjek poput Hui-nenga, cijela zamisao traženja ili pokušaja da se učini nešto za pročišćenje uma nebitna je izbunjujuća.Naša istinska priroda već je čistai svakipokušaj da je se pročisti zapravobi je onečistio.Svaka umjetnadisciplia odvodias sve dalje i dalje od našeg prirodnog stanja koje se zove ne-um. Obje metode imaju svoje slabosti. Ako čujete da već jeste Buda, nemate poticaja da se potpuno probudite i to spoznate. Možete biti lijeni, vjerovati nekome na riječ i nastaviti sa svojim uobičajenim hrkanjem. Ako, s druge strane, težite k tome da se transformirate,krećete sedaljeod onoga tko već jeste, razvijajući više od prosječnog duhovnog ega u tom procesu. Rješenje leži na putu između dvaju stavova, poput "probadanja kroz sredinu" ili Percivala, Viteza Grala. Taj srednji put je prihvaćanje toga tko ste, savršeni u svojim nesavršenostima. Nema ničega čemu treba težiti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni griješnik. Vaša prirodna suština je božanska. A vaša stvarna priroda je već Buda. (izv. iz knjige: "Tko ste? 101 način da vidite sebe i druge", Malcolm Godwin) Riječ po sebi je verbalni pokušaj prijenosa misli koja je i sama mentalni konstrukt. Zen škola je i tim više teža za objasniti putem pisanog jezika. Budući da se sam prijenos mudrosti u Zen-u odvija putem doživljaja, to jeste direktnim pokazivanjem od strane učitelja prema učeniku.  |
20.11.2011., nedjelja
ŠTO JE ZEN? prvi dio
 Zen je uistinu nevjerojatno jednostavan sve dok ne pokušavamo mudrovati ili se kolebati! Zen je samo osjećaj i čisto shvaćanje da, recimo to riječima zena, postoji "deset tisuća fomacija; jedna takvoća". Ili bismo mogli reći: "Deset tisuća stvari koje su sve jedne takvoće." Drugim riječima, iza mnoštva događaja i bića u ovom svemiru jedna je energija I a ona se javlja kao ti, i sve je ona. Praksa je zena shvatiti tu jednu energiju kao da "imamo predosjećaj". Ipak, zen ništa ne govori o tome što je ta energija, a to, naravno, u umovima Zapadnjaka ostavlja dojam da je to vrsta "slijepe energije". Pretpostavljamo to jer jedina alternativa, koju uz pomoć naših tradicija možemo zamisliti, jest ta da se vjerojatno radi o nečemu nalik na Boga. To je vrsta kozmičkog ega, gotovo osobno inteligentno stvorenje. Ali, po budističkom shvaćanju to bi bilo jednako daleko od biti koliko i smatrati je slijepom energijom. Riječ "takvoća" se koristi kako bi cijelo pitanje ostalo otvoreno i potpuno nedefinirano. To je "tako". To je ono što jest. Priroda je ove energije da je neformulirana, iako nije bezoblična u smislu neke ljepljive bezlične mase. To jednostavno znači da je u osnovi svega nešto što nikada ne može biti pretvoreno u objekt, niti se može razaznati, shvatiti, ili objasniti. Na isti način, naše oči za nas nemaju nikakvu očitu boju dok promatramo stvari, niti imaju zaseban oblik. Da imaju svoj oblik, on bi iskrivio sve oblike koje vidimo – a na neki način sama njihova struktura i iskrivljuje ono što vidimo. Da oči imaju boju same po sebi to bi utjecalo na sve što vidimo, a ipak toga nikad ne bismo bili svjesni. Kako stvari stoje, međutim, mi nismo svjesni boje očiju, niti boje leća, jer ako imaju boju, ona je u osnovi cijelog vida. Tako na potpuno jednak način možete nikad ne postati svjesni strukture i prirode temeljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona. No, možete reći: "Pa, onda to zapravo nije ni bitno." I to je istina, nije — ali je bitno u životu i osjećajima osobe koja shvaća da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo što što se događa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema očiju, ne bi bilo vida, a to nam nešto bitno govori o našoj ulozi u svijetu. Vidimo određene prizore, a struktura oka ne pravi razliku među njima, no o njoj ovisi mogućnost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogućnost postojanja svemira, a to je prilično važno. Međutim, to je toliko važno da to obično i ne opažamo. To ne ulazi u naša praktična razmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logičari svaki na svojim odsjecima filozofije uvjeravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, uključujući i tvrdnju da ona i postoji, beznačajne. A to je na neki način istina, jer je svijet sam I sa stajališta stroge logike I prilično beznačajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upućuje na nešto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za način na koji osjećamo ovaj svijet, i stoga za način na koji djelujemo. Ako znate da postoji samo ovo; i da ste to vi; i da je to izvan vremena, izvan prostora, izvan definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje određeni "odskok". Možete ući u život neusiljeno, bez onih osnovnih strahova koje obično imate. Možete se, naravno, prilično zakačiti za oblik života koji sada živite. Ja mogu sebe smatrati "Alanom Wattsom" kao izrazito važnom pojavom I onom koju bih htio sačuvati i produžiti što je duže moguće! Ali istina je da ja to neću moći, i da se na kraju sve raspada. No, shvatite li ovu osnovnu energiju, onda znate da imate priliku opet se pojaviti u nebrojenim oblicima, a svi će se oni s vremenom činiti jednako bitnima kao i ovaj koji sada imate, i možda jednako problematičnim. Međutim, ovo nije nešto u što bi trebalo vjerovati, jer ako vjerujete da je tako na temelju naklapanja, onda niste shvatili bit. Uistinu ne trebate vjerovati u ovo, i ne morate to formulirati, ili držati se toga na bilo koji način, jer u jednu ruku ne možete pobjeći od toga, a u drugu vi I to jest, vi u ograničenom smislu I nećete biti tu da to iskusite. Zato nema potrebe vjerovati u to, a ako i vjerujete, to jednostavno pokazuje da imate određene sumnje u tom pogledu! Zbog toga je zen nazvan "religijom nijedne religije". Vi se tako reći ne morate uhvatiti za sebe. Vjera u sebe samog ne znači "držati se" za sebe, nego pustiti se. Zato zen majstor, kada od svog učenika čuje: "Deset tisuća formacija, jedna takvoća", odgovara: "Riješi se toga." To je također razlog što, u prakticiranju određenih oblika zen meditacije, ponekad dolazi do mučnog nastojanja pojedinca da nadvlada sve formulacije bilo kakvog tipa i odbaci sve preokupacije. Pa osoba ustraje u dugim satima sjedenja s bolnim koljenima u neprestanoj frustraciji pokušavajući shvatiti o čemu se tu radi. S nevjerojatnom iskrenošću kažu: "Moram otkriti što je tajna života da bih vidio tko sam i što je ova energija." I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obična osoba, međutim, čuje da vam formulacija ne treba, ona će sve to zaboraviti i počet će razmišljati o nečem drugom, pa tako oni nikad ne prijeđu prepreku i nikada ne shvate jednostavnost i radost svega toga. No, kada stvarno shvate, očito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, život i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljedeći način: sad je vidiš, sad je ne vidiš I sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali što je ta energija da se ona ne mijenja. Jedini način da oscilira jest da je čas ima čas nema, pa tako imamo život i smrt, i tako stvari stoje iz naše perspektive. Eto, o tome se radi u zenu. A radi se samo o tome. Naravno, iz toga proizlazi i nešto drugo, ali u vježbanju zena, prvo što moramo učiniti jest osjetiti njegovu potpunu očitost. Ono što slijedi iz toga je pitanje: "Kako osoba koja tako osjeća živi u ovome svijetu? Sto činiti s ostalima koji ne vide da je to tako? Sto činiti u pogledu našeg postupanja u ovom svijetu?" Ovo je teži dio zen vježbanja. Na početku je prodor I koji uključuje određene poteškoće I no nakon toga slijedi cijeli proces učenja samilosti, tankoćutnosti i vještine. Kao što je Isus rekao, treba "biti lukav poput zmija i nježan poput golubica" I a upravo to oduzima najviše vremena. Tada možete podijeliti vježbanje zena u dvije faze koje odgovaraju dvjema velikim školama budizma: hinayana faza i mahayana faza. Hinayana faza usmjerena je dostizanju nirvane I dostizanju "života u Velikoj Praznini". Ali, mahayana faza teži "vraćanju", jer se Bodhisattva vraća iz nirvane zbog suosjećanja sa svim bićima koja osjećaju, da bi čak i travi pomogao da postane prosvijetljena. Upravo taj mahayana oblik zena zaokuplja najviše vremena posvećenog učenju da bi postali upućeni u zen. Izlažem ovo kao uvod da bih od početka sve razjasnio, i da bih počeo bez zavaravanja ili zbunjivanja zagonetnim zen pričama! Iako su te priče zapravo prilično jasne, Zapadnjaci obično ne shvate lako njihovu bit. Očaravajuće načelo koje je u temelju zen priča, sa svim njihovim naizgled bespotrebnim primjedbama, prilično je jednostavno. Sve je to objašnjeno u sutri Šestog Patrijarha, kada HuiIneng kaže: Ako te netko upita o svetim stvarima, uvijek odgovaraj pomoću svjetovnih stvari. Ako te pitaju o krajnjoj stvarnosti, odgovaraj riječima svakodnevnog života. Ako te pitaju o svakodnevnom životu, odgovaraj pomoću krajnje stvarnosti.  Kraj prvog dijela |
04.11.2011., petak
LIJEP ŽIVOT S JAKO MALO TRUDA
 Svijet oko nas je Iluzija, ali ta Iluzija je sam Apsolut, sama Stvarnost. I sva Učenja se u tome slažu, ali što to stvarno znači? Bol u ruci je stvarna. Pitanje je stvarno. Sve ono što mudra učenja kažu je istina s jedne strane, a sa druge? Možemo reći da sva Učenja, Znanje, Mudrosti, ne govore o stvarnom postojanju svijeta oko nas. Učenja u biti ne govore o materiji oko nas. Ako ne poznajemo ono što ona stvarno govore bit ćemo uvjereni da se misli da je materija Iluzija. No, Istina (u ovom smislu) ima nekoliko lica, i pokazuje svoje lica shodno razini na kojoj se izražava. Ne možemo Apsolutnu Istinu brkati sa razinom na kojoj se mi nalazimo i na kojoj obitavamo relativno nesavršeni. U Stvarnosti o kojoj često pričamo postoji hijerarhija koja, bez obzira koliko to nama nekad smeta (kad smo priklonjeni stečenim konceptima), izražava se na različitim dimenzijama na različit način. Shodno tome, Istine koje važe na suptilnijim ili višim dimenzijama ovdje ne važe. Moramo dobro razviti osjećaj razmjere, ili relativnosti. Koja je to prepreka koja ometa osobu da bude svjesna? Osim neznanja, nesvjesnosti i ne sposobnost shvaćanja da mi nismo svoja osobnost niti osjećaj. Najveća i glavna prepreka je poistovjećivanje ili vezanost sa umom koje mu ne omogućava uvid u ono što Jeste. Spoznati našu Prirodu u potpunosti nije moguće dok se ne razumije postojanje poistovjećivanja ili identifikacije koja obuhvaća i samog promatrača kao dio ili funkcija uma. Tako da je s jedne strane sve poistovjećivanje , što podrazumijeva naše djelovanje, rad tako i održava poistovjećivanja. Treba shvatiti da je pomak koji omogućava ovo razumijevanja u tome da ne treba biti poistovjećen sa nijednom idejom, učenjem koje iznosi. To samo treba biti izvor određenog unutrašnjeg pomaka kao razvoj, jer bez toga ne bi bio mogući rad na sebi koji nam donosi u isto vrijeme prijelaz iz dvojnosti u ne dvojnost . Sve te umne suprotnosti ako ih ne razumijemo da su sredstva za razbuđivanje kao i pojave određenih misli, emocija i reakcija opet bivamo vraćeni u stare vezujuće um obrasce, za koje čak i nismo svjesni. Sa druge strane sve je relativno u skladu sa određenim zakonima koji vladaju određenom vibratornom ravni. No, svaka vibratorna ravan u sebi sadrži onu višu ali viša ne sadrži onu nižu. Istina na višoj ne sadrži tzv. “nižu” istinu. Ali u “nižoj” istini sadržana je viša. I upravo to omogućava da se čovjek kreće sa razine na razinu, da napreduje na Stazi Unutrašnje Evolucije. No, sve dok čovjek ne počne ozbiljno i zrelo sagledava sebe i razinu na kojoj se nalazi on ne može napredovati i smislu ka ostvarenju ili spoznaji sebe pa i dalje, biva nesvjestan . Većina sebe zamišlja i to je San ili Iluzija na ovoj razini. Tu imamo ono, svi pričaju o spoznaji sebe, ali svi imaju svoju verziju sebe. Sve dok je poistovjećivanje sa Istinama ovog nivoa viši nivo Istine mu je nedostupan, bez obzira koliko on sebe uvjeravao ili imitirao Istine višeg nivoa. Sve ono od čega se sastoji svijet današnjeg dana – plod je pomisli jučerašnjih. Sve su stvari važne, relativno govoreći, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu. U kozmičkoj svijesti (Božjoj) si potpuno svjestan, sjedinjen sa svime što postoji, a opet prisutan tu gdje jesi. Ovo je važno dobro razumjeti. Tu su vrijeme, prostor i njihovi međuodnosi različiti od onoga kakvima se nama čine. U tom stanju svijesti nije važno radi li se o sekundama, satima ili godinama jer su vrijeme i prostor transcendirani. Ta bezgranična vječnost je prava priroda uma, svjesnog jastva (Sebstva) koje se nalazi u svima nama. Ali opet i ovo možemo reći . Ono što naizgled “živi” a izgleda kao čovjek nije čovjek, već niz Sila, Principa i Zakona koji se izražavaju u skladu sa određenim vremenom i prostorom. To manifestiranje nazivamo našom voljom, našom moći da nešto činimo, našim mislima i emocijama i slično. Da nema tog poriva, da nema te hipnotiziranosti, poistovjećivanja ono s čim bi se suočili bilo bi poprilično poražavajuće i razarajuće. Tu imamo onda mehanizam zaštite (neki naš stav) koji djeluje na taj način da nas još sprečava da vidimo stvarnu Zbilju, Brahma stanje. I iako naizgled izgleda da je taj mehanizam-sklop nešto kao nepotrebno, da je loše što imamo taj mehanizam ili odbojnik ( to je isto što i lažna osobnost), njegova priroda je sasvim opravdana u slučaju čovjeka u ovom trenutku. Taj mehanizam- zamisli služi ne da nas uništi već da nas zaštiti. Ta zaštita je potrebna sve dok ne budemo sposobni da se suočimo sa onim što možemo više spoznati u i o sebi (naravno da mnogi neće biti sposobni ni do pola uvih uvida doći, jer su uspavani). To vidimo u okolini kod mnogih koji kao idu duh- putem, pa ono što rade su pokušaji mjenjanje sadržaja života , promjene uloga, a to je ista mehanika osobnosti. Tu nedostaje svjesna volja. To je reakcija na neko sitno uviđanje kad stvari nisu pod kontrolom. Ako se ima reakcija na tako mali uvid što li se može dogoditi kada bi uvidjeli mnogo veće istinu u vezi njih/ nas samih? No iluzija je i tu, jer uspavana-osoba ne može ništa mijenjati (tu je samo posuđeni san na dijelu). Ali da bi se s tim suočili potrebno je kristalizirati Svijest na specifičan način. I zbog toga Rad na sebi ima tu svrhu da prvo u nama omogući stvaranje sistema koji će moći da se suoči sa stvarnim stanjem našeg Bića. Pa tek onda da nas odvede iznad mogućnosti koje u ovom trenutku imamo. Može se dostići visoke razine Svijesti, ali sve što nije osviješteno, sve što djeluje i dalje u mraku, imat će strahovit utjecaj na osobu. Osnova uspavane ili lažne osobnosti leži na uspoređivanju sa drugim ljudima, uspoređivanju tzv. dobrog i lošeg, uspoređivanju da smo bolji od drugih, da je neka situacija bolja od neke druge i slično. Ona uvijek pravi određenu diskriminaciju u odnosu sebe i drugih. Kao da postoji zamućeno mjesto u koje ne gledamo dovoljno čisto (kritički) kako bi prepoznali to djelovanje lažne osobnosti.. Naravno da u svemu i svugdje svako vrednovanje također može biti lažno. Tako imamo iskustvo da vidimo kako kad ponekad netko od poznatih takozvani, prosvijetljeni razotkrije da je ono što je dostignuto jeste samo imitacija i ništa više. Ideja o savršenom Stanju je samo Ideja na ovoj razini. Ovdje ne možemo biti Savršeni, ali možemo se Osloboditi ove razne. Po tome što je to Probuđenje? Neko savršeno stanje ili? Recimo to na drugi način. Probuđenje iz sna iluzije, probuđenje iz sna malih “ja”, odbacivanje zamišljanja, odbacivanje identifikacije i slično. To je Probuđenje. Postanite Stvarni, a ne “probuđeni”. Na planetu Zemlji nitko nije savršen, osim ukoliko se ne radi o avataru, to jest nekom od velikih svetaca i mudraca , odnosno Svijesna Svijest utjelovljenja. A njih na Zemlji danas je malo, vrlo su rijetki,a često i nedostupni. U stvari, radi se o drugoj vrsti. Njihov stupanj svijesti toliko je visok da su izvan domašaja i najprosvjetljenijeg čovjeka. Drugim riječima, možemo evoluirati na najviši stupanj svijesti kao čovjek i nikada ne doseći taj stupanj. To je druga linija, druga razina. Zato su te božanske figure toliko važne i toliko moćne, ali i toliko jedinstvene. I zato oprezno, nemojte tvrditi da ste ono što niste. Svi smo mi relativno nesavršeni i ovdje smo da izražavamo određeni stupanj savršenstva. Ne treba o sebi tvrditi ništa više od toga. Razvijati se možemo samo tako da budemo ono što jesmo i da znamo gdje smo. Da biste transcendirali vlastita ograničenja, samo si to trebate dopustiti. Morate koristiti svoju slobodnu volju kako biste stvarali svoju vlastitu stvarnost. Svi u sebi imamo predivan božanski duh, no moramo ga biti svjesni, vježbati ga i afirmirati u svom životu kako bi takve stvari bile moguće, ponašate se kao daje tako, i tako jest. A kada se ponašate kao da je tako, tako će i biti. U konačnici je to vježba predavanja, odnosno odricanja od sebe u korist velikog Jednog. U toj stvarnosti je moguće biti, odlaziti i postojati u onome što ostvareni govore Postojati u Božjoj svijesti u kojoj si potpuno svjestan, sjedinjen sa svime što postoji, a opet prisutan ovdje dok radiš bilo što… Možemo i ovo reći: smisao postojanja na ovom planetu nije da se pretvaramo da smo savršeni. Bolje je biti ono što jeste, biti realan i biti čovjek, čak i kada počinjete u ovaj svijet unositi atribute koji su duhovni i božanski. No ne morate biti savršeni da biste to činili.  |
