Kutak za misli...
Zašto se tako ponašaš?
Još davno me oduševio jedan citat Ive Andrića koji u kratkoj rečenici toliko životne filozofije obuhvaća, a on glasi: "Svuda po svijetu oči vide ono čega je duša puna." U najjednostavnijoj formi objašnjava mnogo modela ljudskog ponašanja.
Ako osoba živi pošteno, ona najčešće pretpostavlja da je gotovo svatko pošten. Suprotno tome, ako je osoba lopov, neće baš vjerovati u tuđe poštenje.
Oni koji varaju svoje partnere, biti će ljubomorni i sumnjičavi čim je njihov partner neočekivano odsutan ''već'' sat vremena. Suprotno njima, parovi koji su vjerni i vjeruju jedno drugom neće praviti probleme čak ni ako je ovaj drugi pola noći negdje sa prijateljima sa kojima se tu i tamo okupi da se opusti.
Ako je žena zadovoljna sobom, bila lijepa ili ne, neće biti zavidna prema drugim ženama, već će joj biti drago vidi li lijepo i pristojno biće.
Ako je osoba ljubomorna na tuđe živote, to će sama sebi nijekati, a umišljati će si da je svatko ljubomoran na njen život, dok zapravo, nikog nije briga, niti treba biti briga za ičiji život u tom pogledu.
Ako osoba spletkari i laže, neće vjerovati da je itko čiste duše i čistog uma, te da jednostavno i iskreno pristupa ljudima te će smatrati da je u pitanju pretvaranje, baš onakvo kao što je u takve osobe.
Internet je preplavljen komentarima na različite ljude, situacije i ponašanja. Uvijek ćemo pročitati pozitivne, ali i negativne komentare. U negativnim komentarima najčešće uočavamo otrov i mržnju koju osoba usmjerava prema, najčešće, njemu relativno nepoznatim ljudima. To puno više govori o toj osobi koja to piše, nego o osobi kojoj je to usmjereno.
Dok god osoba ne poradi na samoj sebi, nijedan razgovor s njom neće biti od koristi u najboljem slučaju duže od koji dan, da bi se taj odnos zdravo razvijao i da ne bi bio ispunjen (ispražnjen) zaista nepotrebnim devijacijama. Najčešće takve osobe i ne žele raditi na sebi, nego problem vide u svima osim u sebi.
Ako stvari više idu na gore nego na bolje nakon dužeg vremena i uzaludnog truda, jedino što preostaje je pristojno svesti komunikaciju na minimum i ne uzimati to k srcu (doslovno), jer sve što možete dobiti je zdravstveni problem i loše raspoloženje. Čovjek si ne smije dopustiti da nečiji unutarnji problem postane njegov problem i ruši mu radost životne svakodnevnice.
