...od ljubavi jače...

Prije 3 godine negdje pri kraju mojih dvadesetih, na rutinskom sistematskom pregledu otkrili su mi tumor na štitnjači... veličine ping pong loptice. Nisam se ni snašla, već sam bila na pukntiranju i operacijskom stolu.

Ne znam je li mi drago što se sve odvilo tako brzo, ili bih možda (da sam tražila drugo mišljenje) uspjela spasiti što se spasiti da...

Otišla je cijela!
Oplakala sam ju preko nekoliko puta, često se osjetila manje vrijednom i "oštećenom" ali i to prođe...
Hvala Bogu, prošla sam bez zračenja, jodiranja i čega sve ne...

Tada shvatiš da si sretan kada imaš ljude koji te vole.
Kada te prijateljica posjeti u bolnici i donese ampulicu višnjevca (da te oraspoloži), kokice (da ti ne bude dosadno), masku za lice (da budeš lijepa) i puc puc (jer zna da ga voliš)...


Zašto sve ovo pišem?

Jedna od najboljih prijateljica upravo je operirana s dijagnozom karcinoma. Cura u naponu snage, u srednjih tridesetim završila je na operaciji. Izgubila je organ, dobila je priliku za život.

Ono na čemu joj se divim i zašto ju volim je to što je ostala jaka duhom i beskrajni veseljak.

Rekla sam prije kojeg posta kako drugoj prijateljici organiziram djevojačku zabavu. Ona se udala u ovu subotu. Kao gestu prijateljstva, nakon svadbe mladenka (i ja kao kuma), otišle smo do te prijateljice doma.
Mladenka joj je predala svoj svadbeni buket, jer nije mogla biti s nama na njezin najvažniji dan.

Ova gesta je još jednom pokazala kako sitnice ljudima puno znače, i kako se ljubav pokazuje na razne načine :)

Svi smo mi borci, a ovo sve je i od ljubavi jače <3